Najljepšim muhamedovskim bogomoljama po svoj Bosni i Hercegovini zacijelo pripada i Alađža-džamija u Foči, koja, podignuta uz desnu obalu Čehotine,jedno 2000 koračaja od njezina utoka u Drinu, čini ondje ubavu sliku.Krasnom arhitekturom, lijepim živopisom i umjetničkom ornamentikom postaje ta džamija spomenikom prvoga reda. Ime „Alađža“ dobi džamija po bogatome živopisnom uresu svome, počem „aladža" turski znači „šareno" i „obojano". Iznad ulaznih vrata džamije stoji arapski natpis, koji u četiri duhovita stiha iznosi posvetu, ime osnovača džamije i vrijeme kad je sagragjena: Glasi: Kad bena hazel džamia eššerife vel mesdžide el munife sahibul hajrati vel hasenati Hasan ibni Jusuf. Ve el ka hatifulgajbi tari hahu „ja kajjumu te kabel bikabulin hasenin". U slobodnom prijevodu ovaj natpis znači:„Ovu lijepu bogomolju, mjesto za molitvu, sagradio je milosrdni Hasan sin Jusufov, a neznan glas postavio joj je ovo vrijeme: „0, svedržitelju svijeta, neka ti ie ovo noeodno!" Ako iz pošljednje rečenice (u arapskom jeziku) pojedina slova, odnosno slogove, izvadimo, dobidemo ove brojeve: j =10 a =1 ka=100 j=10 ju=6 mu=40 te=400 ka=100 b=2 el=30 bi=2 ka=100 b=2 u=6 li=30 ha=8 se=60 ni=50 Zbir daje godinu 957., u kojoj Aladža-džamija u Foči bješe. Sagragjena, dakle prije 342. godine (god. 1549. p. Hr.). O osnovaču Hasan-Naziru narod tek toliko zna, da je bio „čelebija" u službi sultana, a da je podrijetlom iz mjesta Vakufa kod Čelebića (opšina Tetima).Kažu, da je cijelo svoje veliko imanje ovoj džamiji ostavio (s toga i ime Vakuf dotičnome selu); danas pripadaju džamiji samo još dva čiftluka u tom mjestu.Ostalo imanje,kažu,da su srodnici Hasan-Nazira i druga njemu bliska lica prije 200 godina sebi prisvojila.Blizu sela Vakufa,takogjer u općini tetimskoj,leži varošica Čelebić,koje ime po svoj prilici potiče od Hasan-Nazira „Čelebije" koji je u tome kraju nastanjen bio.Listine darovnice nema;vele,da ju je rodbina osnovačeva skoro poslije njegove smrti uništila,da bi posjed,darovani džamiji,lakše prisvojila.Desno od džamije ima vrlo lijepim stilom sagragjeno turbe,u kome je sahranjen sin osnovačev,Ibrahim-beg,koji je još za života očeva preminuo.Po predanju narodnom sagradio je u isto ono vrijeme Hasan-Nazir, osnovač džamije,turbe za sebe; ali kad mu umrije sin,ukopa njega ondje.Natpis znači:„Ovdje počiva pokojni Ibrahim-beg,sin HasanNazira čelebije, umržo godine (fali komad kamena) i devet stotina".Komad, na kome prvi dio godine bijaše,otpao je prije više godina,dok je drugi dio natpisa dosta dobro učuvan.Na južnoj strani džamije ima dosta dobro sačuvan grob od bijela mramora,u kome leži osnovač Aladža-džamije.Nadgrobni natpis jeste:U slobodnom prijevodu znači: „Angjeoskom pomoću ispraznio je gorku čašu,od koje svak na ovom svijetu okusiti mora, i preselio se iz ovog brižnog doma u onaj blaženstva i zadovoljstva,Bogom pomilovani pokojni Nazir Hasan, sin Sinana, koncem mjeseca Zilhidže 960.“ Po tome se je dakle osnovač tri godine poslije dogotovljenja džamije (957.) prestavio. Natpis nad ulazom u džamiju i ovaj baš izneseni nad drugim grobom, kao da su u opreci, počem je u prvom govor o Hasanu, sinu Jusnfa, a u zadnjem o Nazir-Hasanu, sinu Sinana; ali pošto narod za dotični grob jednodušno kaže,da je grob osnovača džamije, to je vjerovatno, da je otac osnovačev, kao što je i dan-danas još običaj, imao oba imena, Jusuf i Sinan. O osnovaču narod ovako misli: Visoki naslov „čelebija",koji upotrebljavahu s početka sami sultani, kano i cijela umjetnička i skupa gragjevina, pokazuju,da je osnovač njezin, Hasan-Nazir čelebija, bio velika i imućna osoba,s toga ne će biti neopravdano nagagjanje ovdašnjega kadije,Ibrahim-eff.Mulavdića, da je HasanNazir sin onoga Sinana, koji je poslije turskoga zauzeća Bosne dva puta, i to po redu peti i jedanaesti vezir bio. Izmegju toga vezira Sinana i Hasan-Nazira ima razmak od 34 godine. Mogućno je dakle, da je Hasan-Nazir bio sin rečenoga Sinana, i da je istovjetan s onim vezirom, koji se broji po redu kao sedamnaesti vezir.Ko i od kuda bijaše neimar i slikari džamije, ne zna niko da rekne, i nigdje nema natpisa,koji bi o tome pomen činio. Pjesme, koja bi se odnosila na gragjenje džamije nema; a narodno pričanje tek zna,da je Hasan-Nazir neimare iz Azije doveo. Glavni je ures džamiji mimber (propovjedaonica),koji je vrlo lijepim stilom od bijela kamena sagragjen. Dobavio je neimare iz Azije, te se s njima jednog dana uputi u selo Vikoč, da traži majdan za kamenje. Kad su došli u Vragolove (opčina Vikoč),zanočili su kod Vranjače pod stijenom Sokolovicom, a sred noči na p6 sata od tog mjesta, gdje su zanočili, U srednjem polju (orti) na glavnoj strani mimbera nalazi se polu-lopta od uglačana šarena kamena (mrko-zelenkaste i bijele pjege, po svoj prilici vrsta serpentina), za koju narod veli, da je tako dragocjena, da bi se za novac, što vrijedi, druga Aladža-džamija sagraditi mogla. Ta lopta, vele, da je sjala kano alem-kamen, ali se nje jednom dotaknuo njeki nevjernik, te u isti mah izgubi ona sjaj. Megju muhamedovcima još se sačuvala ova priča o osnovaču džamije: Hasan-Nazir bio je sin siromašnih roditelja iz Vakufa, te pošto se jednom sa roditeljima posvadio, otišao je u svijet i pridvorio se kod cara sultana. U Carigradu je svršio nauke s najboljim uspjehom i postao kod cara „nazir", t.j. najpovjerljivija i najpouzdanija osoba. U cara služio je više godina, pratio ga svuda i išao s njim po vojnama, a kada je prošlo dosta godina i Hasan-Nazir stekao mnogo novaca, zamoli cara-sultana da mu dopasti vratiti se kudi, da vidi majku i roditelja, i da mu car dade ferman,da može za uspomenu napraviti u Foči džamiju. Car mu to odobri, te Hasan-Nazir pogje na put, i ponese sa sobom tri puna čemera blaga. Iduči putem uhite ga 40 haramija (razbojnika), metnu mu na ruke lanac, otmu mu sva tri čemera blaga, pa ga dovedu noču u han, gdje svi zanočiše. Pošto se haramije napiše i zaspaše, Hasan-Nazir prouči jednu molitvu, a u taj mah otvore se lanci na rukama, on se oslobodi, pokupi sva tri čemera svog blaga, uzjaše konja i dogje sretno u Foču. Kad je stigao na polje u današnjoj Aladža-mahali kraj Oehotine, nagje svoju staru majku gdje suši žito na suncu. On je upita, čija je ona, a ona mu počne pričati, da je imala sinka-jedinca Hasana, da se jednom s njim malo svadila, pa da joj je taj sinak pobjegao u vilajet,i da nikad više čula nije za njega. Hasan-Nazir upita majku, bili ona mogla sada još poznati svog sina, a ona mu reče, da je njezin sinak imao na ruci jedan madež, te da bi ga po tom biljegu lako mogla poznati. HasanNazir zavrati rukav, pokaže joj madež na ruci i upita, može li sada poznati svog sina? a ona — pošto je vidjela madež zagrli ga obadvjema rukama, te od velike radosti dušu ispusti.odlomi se stijena i svi se iz sna probudiše i jako uplašiše. Neimarbaša ih umiri, te im reče: „Ne bojte se, napraviče se džamija, evo odvali se negdje blizu stijena, te sam Bog nam majdan otvorio i pokazao gdje imademo tražiti kamena". Na tom istom mjestu počeo je Hasan-Nazir graditi Aladža džamiju. Posto svanulo, otigjoše pod onu stijonu pred ulazkom u Aladža-džamiju pa tude nadjoše odvaljenog kamenja velikog kao kuća. Tude počeše neimari tesati one velike stubove od kojih četiri komada svaki od 3 m.visine 1m i 27 cm u obimu – stoje pred ulazskom u Aladža džamiju. Pošto su subove uredili prebetu njih i ostalo kamenje u Foču preko planine Baća kuda je vodila u staro doba cesta Neimar-baša (glavni-majstor) na to izmjeri duvarove; dade jednu mjeru hair-sahibiji Hasan-Naziru, a drugu uzme sebi, te uteče ispred kočiju Ilasan-Nazira, i krio. se od njega cijelu godinu dana. Č Hair-sahibija Hasan-Nazir bijaše ljut na neimar-bašu, koji se od njega tako dugo vrijeme krio, i bez kojega započetu džamiju nije mogao dogotoviti, a kada se neimar-baša poslije godine dana opet vratio, htjede ga Hasan-Nazir ubiti. Neimar-baša zamoli hair-sahibiju (Hasana-Nazira) da malo stane i da mu dade onu mjeru koju mu je uručio prije godinu dana a izvadi mjeru koju je kod sebe ostavio te izmjeri njima opet duvarove džamije. Kad je izmerio pokazalo se da su duvarovi za cijeli aršin manji,jer se kamenje kroz godinu dana sleglo. Onda reče neimar–baša Hasanu-Naziru. Da sam onda po tvojoj zapovjedi kube na taze duvarove metnuo džamija bi se srušila za malo godina— sada kad metnem kube,smijem stati, da će tamam do kijameta stajati džamija, te da joj ništa ne će faliti". Hair-sahibija vidje, da neimar-baša ima pravo,oprosti mu, što se od njega cijelu godinu sakrivao, učini mu zahvalu,lijepo ga obdari, pa se gradnja džamije opet nastavi. Pošto se svrši kube i munara dogotovi, natakne neimar-baša na krov munare alem, a sebi napravi od dasaka krila, te preleti sa munare preko čehotine-vode na jednu megju prema munari, a ni da se i najmanje ozlijedi. Pošto se džamija dovršila, te se počela ispred nje sofa pred vratima praviti, našli su neimari u jedno jutro pred vratima džamije s desne strane jedan golemi mrki kamen, kojega su angjeli na rukama na to mjesto donijeli* Taj kamen i sada još stoji na istom mjestu, a i dan-danas, ako koja žena želi što god od Boga izmoliti, dogje i klanja na onom kamenu. Na glavnoj stijeni mimbera nalazi se jedna polukruglja od zelenog kamena, o kojoj se priča, da je Hasan-Nazir, pošto džamija dogotovljena bijaše, rekao: „Ovim kamenom može se ista ovaka džamija napraviti, ako bi se ova kada srušila ili oštetila“. Svijet misli, da na ovom mjestu mora biti veliko blago zakopano ili zazidano, jer sama polukruglja ne vrijedi toliko, da bi se njome mogla nova džamija sazidati. Na duvarovima iznutra džamije vidi se pet golemih bijelih krugova, kojim je polumjer (radius) 44 cm. Pričaju, da je u ono doba, kada se Alađža-džamija gradila, jedan somun (hljebac) od iste veličine kao što su ti krugovi, koštao paru (1/5 novčića), te da su neimari ostavili te biljege, da potomcima ostave spomen na jeftinoću, koja u Foči vladaše u vrijeme, kad se gradila Aladža-džamija. n. Džamija fočanska (vidi njezinu sliku na str. 107.) prikazuje nam čisti tip muhamedovske bogomolje. Na kvadratnoj osnovi stoje glavna platna, više njih oktogon, a na njemu kube (vidi prijerez i osnovu, str. 108.). Uz džamiju prislonjena je munara, koja je spoljašnje strane prizmatskog oblika. Na pročelju je džamiji tetima (portik) sa tri kubeta, koja počivaju na zidanim lukovima na lik kolumbe (Kielbogen), a potonje podupiru viti stupovi. Ispred portika stoji, kao obično, česma; oko džamije nalaze se grobovi, megju kojima su najznamenitiji grob osnovača i turbe njegova sina. Nutarnji raspored džamije, koji je u tijesnoj svezi s vanjskim oblikom, jest ovaj: U visini od 8*35 m. rogjaj (Anlaufj je lukovima na lik kolumbe, kojih ima osam. Četiri su po glavnim platnima i tek malo se ističu, a izmegju njih četiri druga luka, što poprijeko iznad kutova nutarnje prostorije stoje. Tim načinom se stvara na rogjaju lukova osmerokut, koji je u skladu s gornjim oktogonom džamije. U brkove, što poprijeko vrh kutova stoje, upiru se svodovi (polu-kubeta), koji se priljubljuju uz dva susjedna platna, zastirući im kut. Ispod polukubeta u kutovima ima stalaktitskih konsola — tako, da je prijelaz kvadratske česti gragjevine u njezinu poligonalnu i zasvogjenu partiju posve harmonički izveden. Poviše i izmegju rečenih lukova raspinju se osam usjelaka (Pendentifs), koji u kružni vijenac (Kranzgesims) prelaze. Vijenac pak osnovica je tamburu, t. j. već spominjanome oktogonu, koji je u nutrašnjosti džamije grugovidan i kube nosi. Tri od glavnih platna imaju svaki po pet prozora: dva, dolje, pravokutnog oblika, više njih dva sa šiljastim lukovima, a nad potonjima peti prozor takogjer sa šiljastim zasvotkom. U četvrtom platnu (na sjevernoj strani) jesu vrata, koja su mramorom zaokvirena. Oktogon pak ima na svakoj strani šiljast prozorčić. Nutrašnjost džamije, prema potrebi muhamedovske vjere, ima izdubak za hodžu (mihrab), koji gore ima svod na saće (Zellengewolbe), kako se obično nahodi po arapskim gragjevinama Sicilije. Za tim je tu mimber (propovjedaonica, vidi sliku na str. 109.), i uza vrata kor. Ispod kora je ulaz u munaru. Munara ima ukupnu visinu od 36 m.); od kojih 26 60 m. idu na visinu njezinu od zemlje do podanka šerefe (galerije) Na 120 stepenica (22 cm. visokih) penjemo se do šerefe. Stepenice su na vrtež. Šuplji prostor munare ima priječnik od 130 m., a zidovi debljinu od 28 cm. Materijal je u zidova džamije i munare vapnenac (sedra, t.ufl); kube je cd opeke sagragjeno i olovom prikriveno; a od istoga je materijala i krov povrh glavnih platni, na podanku oktogona. Konstrukcija muhamedovske bogomolje potekla je iz vizantijskoga stila, prvi zasnovači njeni bijahu Grcia). Odstupanje od vizantijskog načina nahodimo tek u prozorima na šiljasti luk; vizantijski stil upotrebljavao je polukružni zasvodak 8). U grčkih gragjevina pridržavao se oblik kubeta i u spoljašnjosti4), a tako je i u većine turskih džamija. U skladu s vizantijskim stilom — u kome su se vijenci (Gesimse) slabo isticali) — imamo i na gragjevini fočanskoj vijence sa slabim profilom. Glavni raspored grupe gragjevinskih spomenika, kojoj i džamija u Foči pripada, osniva se na upotrebi izvjesnih trokuta, ovima se dolazi do prikladnih proporcija, koje odgovaraju zakonima stabilnosti ž). Trokuti, kojima se zasnovala konstrukcija fočanske džamije, mislimo, da su ovi: Za donju čest gragjevine, do prijelaza u svodove, nalazimo trokut s osnovicom od 1150™. (širina nutarnjega prostora), i s visinom od 7ž15 m. Potonja se omjera podaje subtrakcijom komada a i jJ od visine 8-35 m. (vidi tehnički nacrt, str. 108). Komad a je vijenac na rogjaju polukubeta (Anlaufsgesims), 20 cm. visok; komad p je odstojanje temelja gragjevine od podanka najnižega reda prozora, lžOm2). Omjere 11-50 i 7-15 m. odnose se kao (8:5), a to je takozvani „misirski trokut"8). ž Za gornju čest gragjevine, od rogjaja svodova do nutarnjega tjemena kubeta, imamo trokut, u koga je osnovica i visina jednaka, svako po 1150 m. * * * Dekoracija. Slikar, g. Ewald Arndt, koji je pridodate slike izradio, piše u svome izvještaju: „Na žalost se u nekoliko ukupni utisak džamije kvari krovom, podignutim na portiku (tetimi) zarad zaštićavanja njegova živopisa. Dakako da je taka zaštita potrebita bila; kamo srede, da je već prije više desetina godina uspostavljena, jer se živopis već vrlo jako nepogodom oštetio, i tek bezbojni fragmenti pokazuju, da je ovdje njekad umjetnik prvoga reda djelao. Naročito crtež (slika I), koji duvar na obje strane prozora popunjuje, iznosi nam vještaka u izragjivanju ornamenta. Srednji dio osobito se odlikuje otmenošću linija i vještim rasporedom oblika, a u potonjih se bujnost ublažuje elegantnim raščlanjivanjem. Oko ne može da razabere nikakvu prazninu u kompoziciji, slobodno i neusiljeno prilagogjuju se crte prostoru. Dva omanja ugaona komada dobro dovršuju gornju čest. Pas (ćenar), istoga karaktera, zaokviruje srednji dio, i skladno posreduje izmegju srednjega i spoljašnoga dijela, koji je plosnat ornamenat, što kano urnekom ortu (Fullung) i pas zaokviruje. I potonji ornamenat, koji je laganiji i u vitijim crtama teče, pokazuje umjetničku ruku. Ovdje nema oskudnosti u formama, niti pretovarenosti. Cjelinu pak nadvisuje i okrunjuje polukružni postavak (Aufsatz), takogjer u položenom (plosnatom) ornamentu. Ovaj posta vak, kano i susjedna mu ovjenjača (Bekronung) uvrh prozora (slika II), odstupaju karakterom. Istina, i ovdje se vidi ista sigurnost u rasporegjivanju prostora, ali su crte glomaznije, i sve je udešeno više za dekorativan utisak. Cijela izrada pokazuje, da je dotični umjetnik ne samo posve vladao kompozicijom ornamenta, već da je i u tehničkom izvogjenju jednako vješt bio. Cisto i korektno je vogjena kičica (kist) u konturi, nema crtice, da je mehanički kopirana, i čak na najsporednijim dijelovima vidi se potpuno osjećanje za formu Ako smo već na ulazu imali tako izvrstan utisak o umjetničkoj opremi, to se nadamo u unutrašnjosti džamije isto zadovoljstvo zateći. Dok je spolja nepogoda uništavala ragjevinu, to su iznutra valjda vlaga i drugi škodljivi uticaji kvar prouzrokovali. Stoga utisak i nije osobit; umjesto bojovitih šara, prikazuju nam se ulomci negdašnje dekoracije posred pjega i grebotina. Za to i ne mogosmo više od dva ugaona komada precrtati (slika III., komadi 14. i 15). Potonji nalikuje u shvatanju na iznesene već ornamente (slika 11.). Ovdje susretamo istu ustrojku, ali se oku stranom čini težina gđjekojih forama. Prijegjimo na m i m b e r (slika IV. i ona na str. 109). On je vit i u propanj se diže, a čista mu je arhitektura. No pri bližem posmatranju njegovih pojedinosti opažaju se zamašite praznine u izradi. Ornamenti su djelomice uzoriti, i mogu se isporediti sa ornamentalnim živopisom, djelomice pak im je ustrojka i izrada posve nevješta. Ako su detalji 4., 5., 6. i 7. (slika IV), naročito 7., koje je najljepši ornamenat na mimberu, izvanredni objekti za studiju, to ostali detalji posvud pokazuju nedogotovljenost. Kompozicija detalja 7. istoga je karaktera kao ures na vanjskoj strani, i ovdje valja se diviti ubavosti crta. Ornamenat mu je na oskok (bas-relijef) i svjedoči da je izvodilačka ruka ovdje isto tako vješto dlijetom upravljala, kao u prediznesenim radovima slikar kičicom. I prisiljeni smo, pri sadašnjem isporegjivanju ragjevina, detalju 7. izmegju boljih dekoracija prvenstvo kano najboljoj dati; dakako, da ne smijemo zaboraviti, da se kod živopisa džamije sad djelovanje boja već ne može ocijeniti, dočim radovi na mimberu, i ako nijesu u posve dobrome stanju, ipak u svojoj iskonitosti se održaše. Od detalja 8., 9., 10,11., 12. i 13. (slika III), valja 9. i 13. priključiti boljima; 11. i 12. su osrednje vrijednosti, a za 8. i 10. valja reći, da čine utisak nezgrapnosti i negotovosti. Pročelje mimbera dijeli se na lice s ornamentima 1. i 2., i na profil s ornamentom 3. (slika V). I ovdje na pročelju pokazuje se nedogotovljenost ragjevine, koja je gotovo nelijepa u -i 2., i tek 3. slab je izuzetak. Stoga mimber, pri kritičkome ocjenjivanju, čini utisak polugotovoga". Ovoliko slikar Arndt. Zarad daljeg objašnjenja ornamenta još dodajemo, da se u arapskom stilu dva reda ornamenta ističu: vegetabilni i geometrijski 1). Jedni i drugi motivi osnivaju se na mreži pravih crta (armaturi)2); a načelo im je rezultat dobroga poznavanja geometrije8). Kod džamije fočanske nahodimo obje vrste ornamenatskih oblika, a uz njih se upotrebljuje još i pismo za ures. Vegetabilni motivi. Ovamo idu: serdžada (slika 1.), koja ima bijele šare na crnome temelju, i njezin gornji postavak; za tim ornamenti na slici Ih, u kojih je najljepši pletenica (bijela sa crvenkastim ivicama na modrome temelju); ovaj primjer trostruke vijugalice (Ranke) rijedak je4). Napokon pripadaju ovoj grupi još . i ostali ornamenti na slikama III., IV. (osim 4.) i V. Geometrijski motivi. Slika IV. br. 4. prikazuje nam prave linije, koje se pod izvjesnim uglovima presijecaju, a to je motiv kahirski; ornamenat na dovratnicima mihraba (vidi tehnički nacrt na str. 108.) postao je ispresijecanjem kolutova, što je pak algirski motiv ornamentacije 5). U ornamenata u nutrašnjosti bogomolje šare su zlatne, a temelj crven, modar ili zelen. Natpisi, upotrebljeni za ures, koje nam je prepisao i s arapskoga preveo predusretljivi kadija fočanski, ovi su: a) Na vanjskoj strani vrata džamije, koja su od tvrda đrveta i dvokrilna, a svako krilo sa četiri polja, od kojih tri donja imaju oblik iznesen u „tehničkom nacrtu", dočim četvrto (gornje) polje sadrži zlatan natpis na modrome temelju. b) Na zidu nad vratima u džamiji: (Ve ennel mesadžide lillah fela ted u me allahi ehaden; to jest: Bogomolje su samo za Boga, drugom se ne klanjajte i ne molite do jedinome Bogu). Nad mihrabom: (Ćullemah dehale alejha Zekerija el mihrabe; Koran treča sura „Ali imran"). đ) Oko tjemena kubeta natpis je arapski „Esmaul husna“ t. j. 99 lijepih imena božjih. e) Na učelku pristupa na mimber piše arapski: „Samo je jedan Bog, a Muhamed božji je prorok". Svršavajući, dodajemo ovim natpisima još riječi, što ih je na spoljašni zid džamije, ispod tetime, prije jedno 200 godina zabilježio putnik Persijanac: (Sefer kerdem beher šehri residem — ve lakin enčunan džaji nedidem); što znači: „Hodao sam i u svaku veliku varoš došao sam, ali mjesta, kao ovo, ne vidjeh!" (Adđžilu bissalati kable el feuti; to jest: Pohitite na molitvu prije nego vrijeme progje). S desne strane: (Addžilu biteubeti kable el meuti; što znači: Pohitite, da se prije smrti progjete nevaljalih stvari). Na zidu nad vratima u džamiji:Bogomolje su samo za Boga,drugom se ne klanjajte i ne molite do jedinom Bogu. Nad mihrabom: Oko tjemena kubteza napis je arpski Esmaul Husna-99 lijepih imena Božijih. Na učelku pristupa na mimer pise: Samo je jedan Bog, Muhamed je božji prorok. Svršavajući dodajemo ovim natpisima još riječi, što ih je na spoljašni zid džamije, ispod tetime, prije jedno 200 godina zabilježio putnik Perzijanac.Hodao sam i u svaku veliki varoš dosaš sam ali mjesta kao ovo ne vidjeh