Uz mjesto Visoko diže se strmo cunjasto brdo, no mu se vrh ne završuje šiljkom, vec — ozdo gledajuci — okracim grebenom. Iz Visokoga vodi poširok put, sve uza stranu brda, gotovo do pod „Grad Visoki", kao što tamošnji narod još danas ono malo razvalžna, što se vidjeti mogu, naziva. Položaj i širina puta, koji je za konjika veoma zgodan, ubjeduju nas, da je i u prošlo vrijeme tuda pristup bio. Uspevši se cak na „greben", vidi se, da je tamo jarugav zaravanak od jedno 80 m. dužine i jedno 15 m. širine, obrastao travom i šipragom. Ova najviša cest brda ima pravac od sjevera na jug. Pogledamo li sa sjevernoga kraja nizdolje, vidimo, da tamo niz obronak neka kosa tece, što se spušta do podnožja, gdje lezki mjesto Visoko. Okrenemo li se na južni kraj „grebena", vidimo, da tamo nizke njega ima opet zaravanak od jedno 40 m. duzkine, a valjda toliko i širine. Poslije ove orijentacije, ako porazgledamo što li još zidina starinskih ima, razabracemo, da ih ima dva reda: hrpa zidina što su oko „grebena", i zatim zidine što su na obroncima. U prvu grupu (na zaravanku) idu: na sjeveru poveliko komace razvaljenih zidina; na istoku rogalj neke kule; na jugu temel. platna (vanka izgleda kano stijenje); na zapadu napokon okrnjak cetverougle kule. Ova potonja je najbolje odrzkani ostatak negdašnjega grada. Duzkina spoljašnje strane iznosi 10 m., a debljina zidova 2 m. U drugu grupu (na obroncima) ulaze: na sjeveru povisok zid, koji gornji grad donekle opasuje, za tim dugi zid, što po gore recenoj kosi stoji na jugu pak, iza nizkega spomenutoga zaravanka, opet pojas-zid, koji poprijeko hrpta tece, a sad je trnjem zarastao. Ako dobro predocimo dvije grupe zidina, valja da izvodimo pošljedak: da je grad Visoki stajao tamo, gdje je sad „greben", a isti, kano i još VIDLjIVI ostaci da su platna (meterizi) i kule negdašnje tvrdave — tako da je vas najviši dio brda tek gomila ruševine, a ništa drugo. Zidovi pak, na sjevernom i juzknom pristranku brda, koji poprijeko idu, drugi su obranbeni pae. Ovo potvrcuju i rovovi, što se još mogu da raspoznaju. Rovova ima na sjeveru ispred recenoga komada od platna, a isto tako i na jugu izmedu platna i nizkega zaravanka. Na istoku i zapadu je strmica brda. Nadalje ima rova izmedu nižega (južnoga) zaravanka i obrambenoga zida. Položaj rovova potvrduje prvašnji naš raspored odnosno zidina. Rovovi uza platna bili su spoljašni; rovovi uz obranbene zidove, bili su nutarnji, t. j. na spol.ašnoj ivici rova stajao je obranbeni zid. Ulaz u gornji grad tek je mogao da bude sa zapadne strane, i to po svoj prilici nešto na sjever od još vidljivoga okrnjka kule. Cijelo je utvrdenje veoma prostrano, a položaj grada uvrh utoka Fojnice u glavnu rijeku zemlje (Bosnu), potvrduje, da je ovo bio najvažniji grad za obranu njezinu. I doista istorija ga istice kano takovog. A podgrade njegovo, koje se nekad zvalo „Podvisoki", i gdje uz naš narod pregalacki Dubrovcani i vrijedni Sasi življahu, bijaše za srednjega vijeka glavno trgovište kraljevine. Znameniti i pristupljivi položaj grada, najbolje može da protumaci, što je vecma stradao i više se rasuo nego ostale tvrdave u ovoj dragoj zemlji. NAPOMENA: U PDF formatu dostupne su fusnote.