Pod imenom „Tabula Peutingeriana" poznati svjetski zemljovid Kastorijev prikazuje cestu, koja je vodila iz Sirmium-a (sada Mitrovice) u Gensis do štacije Ad Drinum (flumen), a odovud u Argentariju. Dok je daljina prvih triju štacija izmegju sebe naznacena sa 30 i 15, dakle zajedno sa 45 rimskih milja, nema take naznake o daljini izmegju štacija Ad Drinum i Argentaria, tako, da se po toj karti ne može odrediti mjesto, gdje je nekoc stajala Argentarija. Tek nam još jedno kazuje karta, a to je, da je od Argentarije išla cesta do u Stane i (kod Blažuja), koja je tu štaciju vezala sa zapadnim naseobinama Bosne i sa Solunom. I za ovu cestu nije naznacena duljina, tako, da topografsko ispitivanje do danas nije uspjelo da ustanovi položaj Argentarije i pravac obiju cesta. Istina, da se je naseobina Argentarija tražila sad u Varešu, sad u Olovu, sad opet u Srebrniku, te bi se prema doticnoj kombinaciji i pravac ceste po volji oznacivao, ali razlozima za taka mnijenja nema dovoljna temelja, kao što i naznake o daljini ne daju razloga, da se kolonija Gensis postavlja u Lješnicu, a Ad Drinum u Han-Palator, jer daljina od Han-Palatora do Mitrovice iznosi gotovo dvojinom onoliko, koliko je naznaceno na karti, koja je inace tacna. Istraživanjem, za koje mi se ove godine nadalo prilike, uspio sam, da barem jedan dio rimske ceste Ad Drinum-Argentaria ustanovim, te sam se uvjerio, da su sve dojakošnje hipoteze bile neosnovane. Trag rimskoj cesti, koja je, — kako vec ime Ad Drinum kazuje — bez sumnje tekla uz Drinu, uhodio sam kod Bratunca (Ljubovije), gdje je široku dolinu gotovo po sredini presijecala, vodeci paralelno u daljini od 2 km. od obale uz do. Otale mogao sam tragove rimskoj cesti motriti u daljini od 45 km., nalazeci uz to u vecim i manjim razdaljicama podosta podora od zgrada, koji su me duž Drine vodili do Gjurgjevca. — Prve sam ostanke našao kod Voljavice, gdje 'U polju ima više podora od rimskih zgrada, sakrivenih u grmlju. Usred njih dube još ostanak rimskog miljara, zakopan u zemlju, a od gragjevnih ostanaka našao sam korniž i komad stupa od vapnenca. 0 obliku i o prostoru, što ga je zapremala zgrada, ne mogoh dobiti prijegleda, pošto je sve gusto obraslo grmljem i ledinom. Receni ostanci, za tim opeke i krovni crijep, koji se cesto rasut nalazi na površini, ne daju sumnjati, da je ovdje bila rimska naseobina. Jedva nekoliko kilometara uz do pokazaše se još jasniji tragovi ceste. Radnici, koji su kopali cestu Bratunac-Skelani, raskopaše crnicu, tražeci kamenja za kaldrmisanje, pa tom prilikom naigjoše na staru kaldrmu. Otkopaše je od Han-Bjelovca u duljini od 7-5 m., a materijal upotrebiše za novu cestu. Ispitivanjem o tome ustanovio sam, da je pravac te ceste tekao dolinom usporedo s Drinom. Cesta je bila široka 4 m., ponešto svedena i velikim kamenjem s oba kraja zarubljena. Da je ta, slojem A crnice od 30 do 50 cm. zatrpana cesta bila rimska, svjedoci to, što 3 sam na mnogom kamenju u kaldrmi, koje sam potanje ispitao, našao pokadšto veoma duboko utisnute kolotecine, uz koje je prionula prašina, tockovima prignjetena. Osim toga još se u zemlji nagjoše oba ulomka rimskog spomenika (vidi sliku 1.). Ta cesta vogjaše do Saske rijeke, preko koje je prelazila i kod Han-Bjelovca, a ovdje joj zatriješe trag hanovi, sagragjeni na I samoj cesti, no jedva nekoliko metara dalje opet nailaziš na nju, : te je mogoh razabrati još na 200 m., gdje se onda gubi u crnici. Znamenito je, što se je ovdje razabralo, da cesta prolazi ispred, i ušca dola Saske rijeke, ne odvajajuci se u do, tako, da je s Domavijom (selo Sase) bila spojena jedino stazom. Iz toga se može razabrati, da cesta nije vodila preko Gradine kroz planinu, nego da i je duž Drine dalje tekla, te da po tome i Argentariju valja tražiti južno, a ne jugo-zapadno ili zapadno. Najbliži rimski spomenici nagjeni su kod Sikirica. 17. maja o. g. iskopaše radnici, koji su gradili novu cestu iz Bratunca u Skelane u srebrnickom kotaru, kod sela Sikirica tik do same nove ceste, veliku množinu rimskih bakrenih novaca. Novci bili su zakopani u zemlji oko 40 cm. duboko, a pošto se nije našlo nikakih ostanaka od lonca ili kovcežica, valjda su bili zgrnuti u vrecu, koja je davno istrunula. Do sada mogao je naš muzej od tih novaca dobaviti osim 4 komada od rgjava srebra 866 bakrenih, a nade je, da ce se i ono nekoliko komada, koji su u prvi mah došli u tugje ruke, moci dobaviti za muzej. Svi novci bili su krupni u promjeru 3—3-5 cm., a debeli oko 3'0 mm. Docim nam prednja strana pokazuje glavu vladara, za cije su vlade kovani, prikazuje nam revers ženu gdje stoji, s jedne joj strane lav, s druge vo. Naokolo nalazi se natpis P. M. S. COL. VIM. a cita se: „Provinciae Moesiae Superioris colonia Viminacium". Ispod spomenutog lika oznacena je. i godina kada je novac kovan: AN. I, II, III, i t. d. Prema tome ti su novci kovani u gornjoj Meziji u Viminaciju, a uzme li se, da godina I, oznacena na tim novcima, odgovara I godini 993. po osnutku Rima, to su oni kovani u doba, kada je rimsko carstvo navršilo prvi milenij svoga opstanka, te se primicalo svome rasulu (III. vijek poslije Is.). Osim ove legende nagjoh na dva novca Herenije Etruscille i Aquilie Severe „PROVTNCIA DACIA" bez oznake kolonije ili municipija, gdje su kovani. Osim 51 komada od tih novaca, koji su se vremenom posve istrošili, da im natpisa i lika nije moguce odgonetnuti, pripadace ostalih 815 komada ovim rimskim vladarima: Marcus Antonius Gordianus III,.....god. 222.-244., kom. 82 Marcus Julius Philippus I,.....„ 204.—249., „ 382 C. Mess. Quintus Trajan us Decius . . . . „ 201.—251., 143 Herennia Etruscilla (žena Decijeva) . . . „30 Herenaius Etruscus (sin Decijev) . . . . „ „ 9 Cajus Vibius Trebonianus Gallus .... „ 207.—254., „ 69 Cajus "Vibius Volusianus.....„ f 254., „ 25 Aemilianus M. Jul...„ 208.—254., „ 7 1 Cajus "Valens Hostilianus Messius Quintus . „ rogj. 251., „ 66 Otacilia Severa (žena Filipa I).....„ — „ 2 Od ona cetiri srebrna novca (billon) bijahu 2 Trebonijana