I. Markova kula u Višegradu. Znamo tri srednjevjekovna grada, što podaleko jedan od drugoga stoje, a istim se imenom ponose. Iohodivši naš Višegrad na Drini, sjetismo se njegovih drugova Višegrada nad Vltavom u Ceskoj, i Višegrada nad Dunavom u Ugarskoj. Sa potonja dva grada bavila se podosta pjesma i proza, mi cemo ovdje pak da posvetimo koji redak bosanskome Višegradu. I ako je „stari junak" nad Drinom slabo svijetu znan, ipak u njega ima cim da se podici. Sokolovica most preko Drine, držimo, da je najvnamenitija gracevina u ovoj zemlji. Deset golemih stupa spajaju kameni svodovi, a na jedanaestoro oci gleda most niz Drinu. Više je puta vec iznesena, crtežom i rijecju, ljepota ove gradevine; s toga i ne cemo ponavljati opis njezin, vec se obazreti na drugu, doduše manju znamenitost Višegrada, ali našem srcu bližu. Kao u mnogih mjesta, gdje naš narod živi, tako i ovdje ima spomena omiljenome narodnom junaku Kraljevicu Marku. „Starigrad" (t. j. stari Višegrad), koji na strmenitom brdu više današnje varoši Višegrada još stoji, i nju istrajnosti uci ima na strmici sprodu Drine tvrdu kulu Markovu (vidi sliku 1.). Kula je ova ozidana na okruglac, zidine debele 1-90ž., a nutarnji joj je prjecnik 3-75l.; visina joj je danas tek jedno 8 m. što odgovara dbnjem katu njezinom. Gore na kuli još stoji pod (platforma), ispod koga je po svoj prilici svod, ali nigdje nema pristupa u donji boj tek na platformu se otici može. Kula je s gornjim gradom bila spojena tvrdim, 1 metar širokim platnom, što se još dobro može da razabere. Namjena kule bila je kano u opce pri slicnim gradovima srednjega vijeka da motri na rijeku. Ova kula i obala Drinska niže nje, mjesnost je, uz koju se privezuje prica o Kraljevicu Marku. Ispod kule pokazuje narod njekolike izdubine u stijenama: Markovo sjedalo, Markove stope i, tik Drine, doista vješto izracen trag Šar cevih kopita. Do tragovima bzš upoziajemo Markova „konja-junaka". Prjecnik kopitima je 30 i 35 cm. a raskorak ovih prednjih nogu iznosi G5 ! Vele, da je Marko s one strane Drine sa Vutkove stijene (cusmo i „Vasiljeva stijena") K svojoj kuli doskocio. Još govore, da je bilo traga i Markovoj sablji, ali da, pri gradenju puta dolje uz Drinu, stijena bi okrnjena. — Eto kako Višegrad ucuva spomen Kraljevicu Marku. II. „Stijena pod pismom" kod Žlijeba. Poglavito nacelo u umjetnosti dosta je prosto, ali veoma strogo: predmet valja sam sobom cijene da ima. Arheologija naprotiv mnogo je liberalnija: za nju sve interesa ima, što je u svezi s kojom prošlom epohom istorije. Polazeci sa potonjeg gledišta iznosimo snimak crtarija, kojima je okikena stijena poviše sela Žlijeba, jedno 20 km. od Višegrada vidi sliku 2.). Stoji uz putanju, što vodi od sela Kuke do financijske postaje u Žlijebu, a na podnožju je planine Dikave, koja je granica izmecu Bosne i Srbije. Od podanka „stijene pod pismom« ide u dolinu poširok je, zavaljen šljunkom, za koji narod veli, da je staro korito Rjecnce Derucac. Perucac, kažu, u „staro vrijeme" odvratio se od ove strane, te sada tece negdje po Srbiji. Prostor što „pismo" na okomitome duvaru živoga kamena zaprema, od prilike je 6 m. visok, a zid. širok. Dbnje crtarije mogu se dohvatiti rukom, za gornje valjalo bi ljestve Stijena je ocrnjena nepogodom (izgleda kao da je ca|ava), a crtež je usjecen u nju i bijeli se. Prikaze su trojake: konjik s ustremljenim kopljem, za tim orlovi, rekli bismo rimskoga oblika, jer imaju opuštena krila i kratki rep, sve prikazano tek potezima, posve šematski; napokon zubati krstovi („svastika« inana,). Pod jednim orlom ima cetiri cirilovska slova, od kojih je prvo svakako f; drugo je malo istrošeno, a moglo bi da bude o ili u; trece je . sa crticom ispod slova, a cetvrto bice c (t. j. okrenuto s dvije tacke ispod njega). Crtež i izrada su primitivni. Slicnih prikaza ima još na dva mjesta u blizini od KOJIH JOŠ Jedno pregledasmo. Do ovoga drugoga mjesta — odnosno izmedu ova dva, što zavidismo ima izmedu stijena poširoka kamena rasjelina, koja se zove Grlac, a ispred nje, prema dolu visoka pogolema stijena, imenom Debeli Hrid. Prostor izmedu Hrida i Groca zove se Plocnik — mjesnost je ova vrlo romanticna. U dolini pak, na podnožju Dikave, ima usamljeno visoko stijenje, koje se „Gradinom" naziva. Narod tamošnji muhamedovske je vjere: ta cinjenica, cudnovate prikaze same sobom i kazivanje svijeta potvrduju,da su ove crtarije veoma stare, i svakako prije turske invasije. III. Rimsko kamenje kod Gostilje. Deset kilometara na sjever od Višegrada, izmecu sela velika i Mala Gostilja, a na previji izme|u brda Gostilja i brdeljka Šahi nova gaja leži mjesnost, zvana Grebnice ili Crkvište. Položaj je veoma slikovit: dvije doline (gdje su Mala i Velika Gostilja) i dva brda, a po srijedi uzvišeni zaravanak. Put iz Velike u Malu Gostilju tece uz podanak brda Gostilja, a od puta do podnožja Šahinova gaja ima )edno 100 koraka: to je širina previje, a dužina . zaravanka. Mjesto, zvano Grebnice, gdje se jedno 25 kamena mogu da vide, zairema prostor od 30 koraka dužine i 15 koraka širine. Kamenje je obaljeno i vepinom zavaljeno u zemlju, a zaraslo trnjem. Tik puta leži ponajvepi kamen, položen na eaonice u namjeri da se prenese u Višegrad što doead radi njegove velicine i težine (dug je 158l., širok 0"87 m,, a debeo 0'69 m.) nije se dalo izvesti. Ovaj kamen (slika 3.) ima formu are (aga) t.j. žrtvenika; na dvije strane (široke 0'69,da.) mu je izvajan lik pastirceta, koje se upire u nizdolje okrenut pastirski štap; druge dvije šire stranke sada su prazne, a moglo bi da bude da su prece imale koji natpis ). Od kamenja, što još po Grebnicama leži, iznosimo ovo: 1) profilovan potstavak (baza) are, po svoj prilici pripada kamenu, što ga vidamo u slici 3.; 2) omanji cetvrtasti (kockasti) kamen sa skulpturama na oskok po trima stranama visok 0*71, širok 0"85, a debeo 0'60 m. — je svakako najznamenitiji komad. Na procelju (prva strana, slika 4.) izvajana je rimska postelja s dva ležeca bradata covjeka, koji desnicu uz prsa pritis