Skrenuvši sa ceste, koja ide sa Glasnica u Vlasenicu kod hana Pijeska na put u Podgoru, naci ceš jedno sat hoda od hana, a tik samoga puta, golemu gromilu, zasutu kamenjem i suhim granjem. O toj gromili prica narod zanimljivu pricu, a uz nju još se i danas veže obicaj iz davne davnine. Prica veli, da je ondje, gdje danas gromila stoji, bila busija silnog razbojnika Ulaka, koji je iz nje docekao svakog putnika, te ga plijenio i na muke stavljao. To je razbojstvo dugo potrajalo, dok se napokon ne nagje i Ulaku premac, koji ga je u boju savladao, te ga na istom mjestu mrtva kamenjem zasuo. Od onda prozvalo se to mjesto Ulakovim grobom, a koji bi god putnik onuda prolazio, bacio bi se bilo kamenom, bilo granom, bilo kladom na hajdukov grob. Kad bi se nad gromilom ponabrala pogolema hrpa suhog granja, zapalili bi je cobani proklinjuci razbojnika, pa je tako svu gromilu zaodjelo gusto garište. Kada progjoh onuda, našao sam, makar su cobani tek nedavno spalili granje, ipak dosta visoku hrpu suha granja, a sam sam se uvjerio na svoje oci, kako bi svaki, koji bi onuda prolazio, bacio bilo kamen, bilo granu na grob.