Pun sjaja i divote ostao je I. ornitološki kongres u Becu g. 1884. u spomeni svih ucesnika. Neiskazana tuga obuzima srca nama ornitolozima pri pomisli, da prejasnome protektoru prvoga kongresa, carevicu i nadvojvodi Rudolfu nije bilo sugjeno, da i drugome kongresu stupi na celo, da nacelniku permanentnoga megjunarodnoga kongresa nije bilo s.ugjeno docekati da vidi, kako klija sjeme, što ga je zasijao. Ako je gotovo cudo bilo, kolišno je vremena trebalo, da se sastavi prvi kongres, to je opet drugi pokazao, da samo zeman kule gradi. Do najzadnje sitnice sve je u Budimpešti bilo priregjeno i ugovoreno. I viši i niži, i veliki i mali, više od godine dana svi svom snagom upriješe, da svak ucini što najbolje umije. Samo je razumjeti, da naš mlagjahni zavod, bosanskoliercegovacki muzej u Sarajevu, nije propustio tu priliku, da pokaže, što je na tom polju za cetiri godine u nas ucinjeno. Darežljivost visokog zajednickog ministarstva ucinila je, te se je svršetkom mjeseca aprila 1891. godine kompletna ornitološka zbirka, koja se odnosi na faunu Bosne i Hercegovine, valjano opremljena otputila u Budimpeštu, gdje je sredinom maja smještena u petnaest novih ormara, te našla opce priznanje svih gledalaca. 17. maja svecano je kongres otvoren u sjajnoj dvorani ugarskog narodnog muzeja. Vidjelo se je tu svijetlih licnosti iz svih krajeva Evrope i iz same sjeverne Amerike. AustroUgarsku zastupalo je 97, Njemacko carstvo 26 ucesnika, Francusku 3, Rusiju 8, sjevernu Ameriku 2, Englesku, Holandesku, Norvešku, Švicarsku i Bugarsku zastupao je po jedan ucesnik. Pravednim ponosom moglo se je tu vidjeti, koliki je napredak u AustroUgarskoj narocito u ornitologiji ucinjeno zadnjih decenija. Veoma je svakome godilo još isto popodne poslije otvorenja kongresa posmatrati izložbu, priregjenu na cast kongresa, pri kojoj je, kako je gore receno, naš zemaljski muzej u veliko ucestvovao. Grupe ugarskih ptica, što su ih golemom prilježnošcu i velikim troškom priredili ugarski odbori, uopce su udarale u oci svojom živom vjernošcu i obilatošcu. I najregje vrste vidio si ovdje kao da su žive. Krasna je n. gr. bila grupa vodohodaca (liskonoga = Phalaropus hvporboreus) od Velenackog jezera (Velencze), a zadivili bi nas eksemplari Colymbus arcticus, Somateria mollisima, Harelda glacialis i t. d. iz Ugarske u najkrasnijem svojem ruhu. Neprikornom cistocom perja odlikovahu se caplje ukratko posve se je ovdje jasno vidjelo, da je za muzejalno izlaganje objekata nastupila nova era udešavanjem vecih prirodnih bioloških grupa. Pri velicajnoj Holubovoj izložbi, što je u isto vrijeme u Becu otvorena, pokazuje se ostvaren taj odavna vec željeni, jedino valjani princip. Dakako, da se povrh toga u svakom muzeju najveca pažnja mora obratiti naucnoj zbirci sadrtih koža za nadijevanje (Balge), koja je svojim velikim obimom na to odregjena, da svaku pojedinu domacu vrstu svestrano prikaže. U tom pogledu može ovdašnji zemaljski muzej, da s nekim zadovoljstvom motri rad zadnjih godina, jer se na temelju doista obilatnog materijala, koji je muzeju priposlan, može isto tako utvrditi geografsko prostiranje vecine vrsta, koje žive u zemlji, kao što se u drugu ruku s obzirom na množinu ptica, kojima perje pokazuje razlicita doba života, naš muzej slobodno može isporediti sa svakim drugim. Ali i "mnogi izloženi eksemplari zadivili su strucnjake, tako prije svega kao snijeg bijeli kostober (Bartgeier) iz Konjica na vrbu u Wupi Gypaeta, koja je na umjetno nacinjenom impozantnom hridu sadržavala 7 ponositih rijetkih životinja ove vrste; blizu Livna i Travnika za monarhiju ubijena kavkaska alpinska ševa i t. d. (vidi slike 1. i 2.). Brzo progjoše dani najprilježnijeg kongreskog rada, i samo za nekoliko sati sjedinile su po svršetku kongresa 20. maja po ugarskom odboru divno udešene ekskurzije iz dalekih krajeva prikupljene ornitologe na strukovno raspravljanje i ozbiljno promatranje. Na zakljucak ugarskog odbora ostala je izložba za publiku otvorena do svršetka oktobra, pa i naša bosanska zbirka ostala je do polovice septembra u ugarskom narodnom muzeju. Sada, pošto je sve u najboljem redu vraceno u bosansko-hercegovacki zemaljski muzej i ondje opet porazmješteno, neka svim onima, koji su doprinijeli da se je moglo to lijepo djelo izvršiti i da se mogaše sastaviti onako lijepa zbirka, bude dopušteno, da se radosno i sa zadovoljstvom mogu spominjati ovih dana, koji su posvjedocili, da je ovamo kod nas na jugu, gotovo vec u orijentu, našoj lijepoj nauci sasvim na tiho priregjen stan, strucnjacima na udivljenje, a visokim zacetnicima i zaštitnicima na slavu. NAPOMENA: U PDF formatu dostupne su: Slike (Kostober, Alpinska ševa); fusnote.