Dok nije bilo ovoliko kalendara i pismenijeh ljudi medu nama — a to je bilo sve do okupacije u 1878. godini — imala je mnoga kuca drveni kalendar. Drveni su kalendar imali osobito stanari, koji su izlazili na stanove preko ljeta, te hajvan u planinu gonili. Takove bi kalendare pravili ovako: Covjek bi uzeo komad ljeskova štapa, pa bi ga lijepo izrezao na cetiri cošeta, te bi se s njime uputio popu ili kome drugome pismenu covjeku za kog je znao, da ima ljeskovac i da se razumije u svece. Toga bi covjeka zamolio da mu kaziva a on bi bilježio ovako: „Evo nedjelja" pa bi urezao krst ; u ponedjeljak, ako nema nikakva sveca, urezao bi pravu crtu ; u utorak, ako je mali svetac, te se po štogod priraduje, urezao bi kosu crtu ; u srijedu se, recimo, opet radi, urezao bi pravu crtu ; u cetvrtak veliki svetac, urezao bi opet krst , jer se ne smije raditi i t. d. Tako bi pobilježio po tri cetiri mjeseca u naprijed. Cim bi prošla koja nedjelja, a on bi je odrezao sa štapa, pa bi je bacio. Tako su se ljudi u ono doba pomagali.