O, kako sam samo bio velik kada sam saksofonistu pred nosom pokupio žensku. Poznavali smo se površno, ugledao sam je u kavani Beograd, sjedi sama valjda nekoga ceka, prišao sam, sjeo, gledao je mazno, prodavao budzašto plavooke poglede, govorio besmislene, a pametne rijeci, Ijubio je na razdaljinu i postao njezin mladic. Trom i debeljuškast, lišen svake filmske privlacnosti, ostavio sam ga pustog, onako visokog, ispijenog i naocitog, istina, malo nesigurnog u komunikaciji, šutljivog uvijek, osi .....