Prekrasno i pitomo mjesto, starodrevna Vitina, koju ljubakaju veseli vali dražesne Vrioštice, niže se uz drum, koji vodi iz Ljubuškog put stare i nekad slavne Imote a današnjeg Imotskog. Visoki i tanani kavadžiei (jablani) i zelenotamne masline, još više uljepšavaju ovo neznatno mjestance. Osobito se covjeku strancu lakome oci, kad gleda sa vriošticke cuprije, te mu se upravo i srce mami onim divotnim pogledom na prekrasno imanje tamošnjih begova. I nehotice covjek pomišlja, e je ovo Eden pravi zemaljski raj. Žitelji su vecim dijelom muhamedovci i katolici, uz to ima jedna ili najviše dvije kuce hrišcanske. Pa kako je ovo mjestance dobilo svoje ubavo ime „Vitina"? O tome najbolje mi je kazao ondašnji cestiti i vrijedni trgovac i posjednik Anto Babic, kako i što narod u tom pogledu misli. Po tome mišljenju, za vremena hercegovih ovo je bilo vrlo znamenito mjesto. Sta se je god zamašnije dogagjalo u hercegovoj zemlji, to se je ovdje pretresalo i o tome se ovdje raspravljalo i vijecalo. Ovdje je bio zbor i sastanak prvijeh vijecnika hercega Stjepana, kao i njihova stalna rezidencija. Pa pošto se je ovdje vijecalo o svemu i svacemu, o dobrom ili zlom udesu hercegove zemlje, i pošto su ovdje stalno stanovali njegovi vijecnici, to je dobilo od toga „vijece, vijecnici" ili kako sam narod kaže: „vitnici" i ovo pitomo mjesto svoje ime „Vitina".