Priopcujem opet nekoliko natpisa, koje sam imao prilike proljetos, putujuci Hercegovinom, po originalu prepisati. Za vecu sigurnost od svakoga sam naredio snimak, koji ce se preliti u sadru. Neki od tih natpisa priopceni su vec u „Vijesniku hrv. arheol. društva", no pošto sam se toliko puta uvjerio, da su one publikacije vecim dijelom loše i nepouzdane, nijesam se na njih osvrtao, te vjerujem svojim ocima više no tudim. Uz svaki natpis prilažem kao i dosele vjeran faksimile. Boljuni. Jedna od najznatnijih sredovjekih nekropola Hercegovine, nalazi se u Boljunima, jedno tri sata Stocu na jug. Grobnice zapremaju tu dosta veliki prostor, a vecina ih je obrasla gustom šumom i utonula u šikari i ledini, da ih je mucno sviju naci i izbrojiti. Ima tu preko sto golemih ploca, a i nekoliko stecaka. Znamenite su te grobnice sa svojih skulptura, kojih se može naci na vegani, pa i s toga, što je mnogi od kovaca skulptora na svome djelu zabilježio svoje ime. Našao sam tu ova imena kovaca: Grubac, Semorad, Ilic, Petko Vukcic, Zelija i Obrad. Natpis, pisan po Grubacu, priopcio sam vec u Glasniku od godine 1891., na strani 88. Taj skulptor razlikuje se od ostalih Voljunskih time, što svoje mramorove obicno ukrašava životinjama. Ima tu konja, ptica, zmajeva i još drugih zvjerki, koje se ne dadu ni po imenu nabrojiti. Ostali skulptori, a na celu im Semorad, upotrebljavaju za dekoraciju ploca ponajviše grane i neke heraldicke motive: štit i mac. Grana se poput cenara ovija oko ploce a iz nje nice u pravilnim razmacima lišce djeteline. U tom cenaru ima natpis, a pod njim cesto i grb. Taj motiv naci cemo vrlo cesto na grobnim spomenicima južne Hercegovine, a rekao bih, da su potekli iz Boljuna, gdje nam se sacuvaše imena znamenitih narodnih umjetnika. Semorad potpisao se je na ovim natpisima: Istomu Semoradu pripisao bih osim desetak ploca bez potpisa, sudeci po tehnici skulpture, još i onu plocu, na kojot se nalazi isti cenar i natpis (slika 3.): Kovac Ilic spominje sebe na jednoj ploci, opasanoj granom, a u njoj natpis (slika 4.): Natpis i skulpture odaju nevještu ruku. Osim tih natpisa ima tu još ovih: Zanimljiv je natpis, jer se napose imenuje majstor, koji je kamen izrezao iz stijene, i majstor, koji ga je ispisao. Ovaj potonji zabilježio je samo svoje pocetno slovo G., ali ven sam karakter slova odaje nam, da je identican sa Grubacem, što ga na istom mjestu nalazimo. Mala priprosta ploca bez nakita a nevješto pisana, što se na istom mjestu nalazi, možda nam oznacuje grobnicu tog kovaca. Na toj ploci ovaj je natpis: Kruševo. Nekropola kruševska nalazi se jedno dva sata na jugozapad od Stoca u rodnoj dolini. Dosta je velika, te ima oko cetrdeset mramorova, vecinom ploca, od kojih su mnoge uriješene skulpturama. Motivi tim skulpturama ponajviše su grane i štitovi s macem. Mjesto to jamacno je staro, a na južnoj strani narod još i danas pokazuje ruševine starih kuna, oko cetrdeset na broju, i tri stara plocasta guvna. Narod prica, da je toj staroj naseobini nekon ime bilo Vubregovina, a danas zove to mjesto „Kulinama". Na pocetku same nekropole, koja se jednim pravcem proteže kroz do, nalaze se ostanci malene crkvice (3*40 X 6*55 m), sa apsidom na istocnoj strani, a pred crkvom našla se zidana grobnica, pokrita cemerom. Bijahu u njoj dvije lešine, jedna na dnu, druga na zidanom podnošku, koji zapremaše polovicu grobnice. Od natpisa, nadenih na mramorovima te, jamacno sredovjeke naseobine, koja je dolaskom Turaka propala, najznamenitiji je onaj, što ga nadoh na prostom neuriješenom stecku (slika 8.) a glasi: U drugom je retku kovac suviše slovku ke dva puta isklesao a dalje nekoliko slova ispustio. Taj sam grob dao raskopati, ali ne nadoh ništa osim kosti. Drugi natpis nalazi se na golemoj ploci, obrubljenoj lisnatom granom, na srijedi uklesan mac i štit, a na štitu natpis (slika 9.), koji bih ovako procitao: Na drugoj ploci ima više štita natpis (slika 10.), kojemu su slova poduboko a umjetnije urezana no u predašnjih. Ploca je raspukla, te je baš posred natpisa razdvojena. Cita se na njoj: Asei leži Radosav Radicevicv. Lastva. Taj natpis (slika 11.) priopcen je jednom u „Vijesniku hrv. arheol. društva", god. IX., strana 13., ali dopisnik i opet je više toga citao, nego što ima na natpisu, a gdje se je držao donekle originala, krivo ga je citao. Vijesnik priopcuje natpis ovako: Ase leži Radivoe Jadrašic dobri junak bih jednoc ev gadjai ti mi te vidje te bi ti kako ja, a ja mora biti kako i ti. Kada to isporedimo s originalom, valja nam mjesto Radivoe citati posve jasno Radivoj, dalje mjesto Jadrašic, koje je vrlo neobicno ime, Drašcic, patronimikon od „Draško"; ovih pet rijeci citamo posve jasno i citljivo „dobri junak družinom", jamacno ,,oce(vom)". Prvi redak na trecoj strani zamršen je, jer je kamen na kraju izlizan, pa se slova ne vide. Jasna su samo slova . . . koja ce biti u svezi sa nastavkom u drugom redu na nrvoj strani ite. Ovdje nam citanje ne može da bude potpuno, jer i ako se razabiru tragovi pojedinim slovima, vrlo su nejasni. Isto je tako sav dalji tekst u Vijesniku netacan i nevjerovatno je, da dopisnik nije tu tako dobro ušcuvanu stranu natpisa citao kako valja: ki cete viti kako 'k l ne mogu viti . Prema tome cemo citati: Ase leži Radivoj Drašcic dobri junak družinom ocev(om). Gadaj ti mi. . . . ite vi cete biti kako ja a ja ne mogu biti kako vi. Radimnja kod Stoca. Osim ona tri natpisa sa Radimnje, što sam ih priopcio u prošloj knjizi Glasnika, ima tu još jedan na golemom stecku, na kojemu je uklesan u procelju pokojnik, a do njega štit. Te skulpture spomenucu još drugom zgodom. Natpis (slika 12.) zapocilje na procelju, te ide u dva reda na tri strane stecka. Vodoštak kod Stoca. Natpis (slika 13.) je na osovljenoj ploci u povecem groblju kraj vrela Vidoštaka, iduci starim putem iz Stoca u Mostar, od prilike s&t hoda od Stbca. O tome natpisu ne bih spomenuo drugo, vec da je pisan cistom cirilicom, ponešto nevješto ali razgovijetno. Pod kraj nalazi se, što je u naših spom