Pocetkom ovogodišnjeg ljeta nade neki ratar na svojoj njivi niže podora „Stražice" u klancu izmedu Podgrada i Poljica zapadno od Gornjeg Vakufa mali medaljon od gorskog zlata, na kojem se vidi lijepo izvajana muška glava. Podor Stražica sjedi na strmom ispretrganom vapnenastom hridu uz lijevu obalu potoka Poljice u kutu, koji postaje sutokom potoka Poljice i Hubanice. Na ono malo ostanaka od zidina toga podora vide se u lijepu karakteristicka obilježja rimskih gragjevina, a i oko podora rasuto je mnoštvo ulomaka od rimske opeke. Po malom prostoru, što ga podor zaprema, možemo suditi, da su to ostanci drevne rimske stražarnice, koja je u jednu ruku zatvarala dolinu potoka Poljice a u drugu je ruku štitila blizo mjesto, gdje su Rimljani ispirali zlato i naseobine, kojim se ostanci znadu na tri mjesta u najbližoj okolini Gornjeg Vakufa. Tradicija, kako se je do danappveg dana održala u narodu, dovodi podor Stražicu u svezu s nekadašnjim ispiranjem zlata; prica se naime, da se kod Bistrice jasno može vidjeti ono mjesto, gdje se je najviše zlata nalazilo, kada se gleda kroz jednu raspuklinu u hridu, na kome je podor. Kroz tu se raspuklinu vidi zemljište Zlatan kod Vistrice. Nadenu plojku iz pecat R 10g prstena prikazujemo ovdje po fotografskom snimku u naravnoj velicini, i onda u vjerno preslikanom voštanom otisku tri puta povecanu. Po tome, što je ta plojka nacinjena od gorskog, a ne od pranog ili rafiniranog zlata, mogli bismo suditi, da su Rimljani u okolini Gornjeg Vakufa kopali zlato. Ako je to zbilja tako, opet se ne bismo usudili tvrditi, da je ta plojka vajana na onom mjestu, gdje je zlato producirano. Puno je vjerojatnije, da je ta plojka donesena iz daljine. Taj za zbirke zemaljskog muzeja nabavljeni lijepi prijedmet poslan je direktoru umjetnickohistorickih zbiraka Previšnje carske kuce, gospodinu vladinom savjetniku dru Frideriku Keneru na ogled, pa je taj iskusni ucenjak s najvecom pripravnošcu o tom izrekao svoje mnijenje, koje niže priopcujemo, i za koje neka mu je ovdje izrecena najusrdnija zahvalnost. Gospodin vladin savjetnik dr. Kener piše: „Malešna ovalna plojka iz pecatnog prstena od gorskog zlata, koja je nadena kod Gornjeg Vakufa, drevna je. O udubljeno izvajanom portretu mladenacke glave ne može se ništa pouzdano reci, pošto uz nju nit ima kaki natpis niti kakav znak javnog kojeg dostojanstva. Nego se može utvrditi, da pokazuje karakteristicne crte porodice Klaudija: velike oci s uzvijenim obrvama, duga kosa do zatiljka, dugi vrat i ponešto savijen nos. Jedan od znamenitijih zastupnika te porodice bio je Germanik, sin Druza i Antonije, a unuk Livije, koja se je u drugom braku udala za cara Augusta. Druzo potjece iz njenog prvog braka s Tiberijem Klaudijem Nerom, te je i njegov sin Germanik po njenom drugom braku došao u najbliži dodir s Augustom. Ovaj mu u teškom cetirigodišnjem ratu protiv Panonaca (6. do 9. poslije. Is) predade zapovjedništvo u Dalmaciji. Onda, u njegovoj 21. do 24. godini, odlikovao se je Germanik toliko, da mu je godine 10. pripoznata tako zvana ovacija, t. j. odlikovanje malog triumfa. Crte na plojci portretirane glave, podudaranje životnog doba, mjesto gdje je nadena i koje je u blizini podrucju zapovjedništva Germanikovog sve to cini, te je ako i ne tvrdo i stalno, a ono svakojako vrlo vjerojatno, da je tu njegov lik prikazan i da je prstenom, u kome je bila plojka, pecatio zvanicna pisma kao uredovnim pecatom. Ovakojako nadeni predmet pripada vremenu na pocetku prve krškanske ere, što svjedoci golobrado lice, nacin kako je ušcešljana kosa i cista, ukusna rezbarija." NAPOMENA: U PDF formatu dostupne su slike zlatne plojke sa rimskog prstena.