O Posušje gn'jezdo sokolova, Od starine junacki mejdane! U tebi su sileni junaci, Behijani mladi vitezovi! (Nar. pjesma.) Posušje za rimskoga gospodstva bijaše utvrgjena tacka drugoga reda, kao što svjedoce mnoge razvaline, koje se i danas nalaze okolo mjesta. U njemu je sjedište kotarske ispostave. Mjesto ovo pouzdano može ocekivati bolju buducnost. Jamac nam je tome velika radišnost onog trudoljubivog naroda. U istom mjestu ima crkva rimokatolickog obreda. Podneblje je veoma zdravo i prijatno, a poljice baš divno sa zelenijem livadama, plodnim i prostranim oranicama, osutim i kicenim brežuljcima. Posušje po svoj je prilici dobilo ime od toga, što je pred nekoliko stotina godina bilo vrlo podvodno. Prica se, da je kralj Tvrtko podijelio ovom mjestu 15.000 dukata, da se iskopa prokop, kuda bi voda otekla. Taj isti prokop koritom je današnje rijeke Topale, pak otuda ovdašnje stanovništvo mnije, da je mjesto dobilo ime Posušje. Cetiri kilometra, južno od Posušja vide se ostanci tvrgjave Gradacke. ciji su zidovi sagragjeni po pradavnom gragjevnom obicaju. Tvrgjava i danas se proteže u površini do 400 cetvornijeh metara. Svud uokolo opasana je debelim zidom, koji je imao samo jedan otvor, kuda se je ulazilo u kulu. U toj tvrgjavi, kao i ispod nje nad zemljom bilo je mnoštvo ukusno tesanog kamena, kojim kamenjem sagragjen je rimokatolicki župski stan u Gracu. Stanovnici spomenutog sela poodnašali su mnoštvo kamenja za gradnju svojih stanova. Prenašajuc spomenuto kamenje, našao je sadašnji gospodin župnik Fr. Dominik Šarac božicu Veneru i mnoštvo starijeh kovina, koje se i danas mogu vidjeti u samostanu casnijeb iranjevaca na Humcn; a ovdašnji župski kapelan gospodin Fr. Ladislav Biško, pred cetiri godine našao je u istoj tvrgjavi jedan zemljani lonac. U tome je loncu bila jedna povelika staklenka, u kojoj je bilo sedam manjih, napunjenih nekim crnim praškom. I danas onuda težaci nalaze starijeh novaca, komada opeka, zemljanijeh rimskijeh posuda s bapkama i natpisima. Narod prica, da je recenu tvrgjavu sagradio Gracanin Pandža. Na granici katastralne opcine Graca i Grude, krajem brdskoga puta, vidi se velik grob sa velikijem kamenitim krstom a zove se „Biskupov grob". O ovome grobu prica se, da je nekakav biskup, putujuci na Posušje, ondje od razbojnika docekan, ubijen i zakopan. Bosanskohercegovacko kat. sveštenstvo ne zna da je ikakav biskup ondje poginuo. Moguce da je poginuo u ono davno doba, kad nijesu u Bosni i Hercegovini biskupi stanovali, nego od vremena do vremena iz Rima ovamo šiljani. Moj štovani prijatelj župnik u Gorici, gospodin Fr. Petar Kordic, pred ceterdeset godina raskopavao je ovaj grob, ne bi li u njemu našao kakav biskupski znak, ali na žalost ne nagje ništa osim kosti. Jugozapadno selu Grudam a jedan kilometar daleko leži seoce od kojijeh 300 kuca, zvano Gorica. O tome prica se, da je tu bio grad (šeher) Imota, te da je sav bio pokriven daskom, pak da je u davno doba vas izgorio. Kad je izgorio, narod se raselio, a mjesto Imote prozvala se Gorica od gorijevine. Kad se je katolicka crkva u Gorici gradila, mnogi se je kamen upotrijebio za gradnju iste, dok je ostalijeh zidina nestalo sa površine krcenjem vinograda i bašca i gradnjom raznih seoskih kuca. Gorica leži ispod dosta velikog brda, zvanog „Pit brdo" a ispod nje proteže se prostano polje sve do Runovica sela u Dalmaciji. Na jednoj glavici, l/4 sahata iznad sela Gorice, imade mjesto nazvano „Tamnice". Prica se, da su tu bile tamnice grada Imote. Iznad površine zemlje nalazi se razbacanog tesanog kamena, a ispod zemlje još imadu temelji zidova, gragjenijeh klakom. Neki seljani kopali su još davno, ne bi li tu našli blaga, i nagjoše mnoštvo podzemni]eh hodnika; za to se sumnja, da su ondje bile po prilici tamnice. Izmegju sela Gorice i Grude prostire se gradina klakom gragjena u površini do 1000 cetvornijeh metara. O njoj tamošnje stanovništvo prica, da je u njoj živio Vruckovic kapetan, pad da otud donja okolica nosi ime „Vrucice". • Neki pricaju, da je nekada s gornje strane gradine voda izvirala. Okolo gradine ima više stecaka, ali na njima ne može se primjetiti nikaki natpis, osim što se na jednome sa sjeverne strane vidi urezan polumjesec, sunce i zvijezda. Ispod ove gradine jugozapadno, prica se, da je bio velik nasip preko cijeloga Gradskoga polja a na sredini da je bio drven most, preko koga se je moglo ljeti i zimi preko polja preci. Prica se, da se je ispod „Vrucice" protezao starinski put sjeverozapadno prema Gorici (staroj Imoti). I sadašnja nova cesta drži se od prilike istoga pravca. Tamošnje stanovništvo krceci bašce nailazi na staru cestu na više mjesta, a sva je prilika, da je tuda prolazio rimski put. Tri kilometra desno od rijeke Topale, izmegju Vinjana i Trebistova (sela Posušja) sjevernim pravcem, vide se ostanci starinske tvrgjave, zvane „Kulinovci". Zidovi su klakom gragjeni. Oko njih može se i danas vidjeti komada opeke. Neki kopajuci nailazili su na komade raznijeh kovina. Pred deset godina ovdašnji žitelj Josip Biško u istim ruševinama namjerio se na kamenit umivaonik, koji da mu se pred dvije godine zabacio. O ovoj tvrgjavi ovdašnje stanovništvo vrlo malo umije da prica. Megjutim hoce neki, da je to bio ljetnikovac „Kulina bana" i otud da se recena tvrgjava prozvala „Kulinovci". Dva kilometra sjeveroistocno Posušju uzdiže se na jednom brdu tvrgjava „Radovan," od koje se danas jedva mogu ostanci raspoznati. Po kazivanju ovdašnjeg pucanstva ona je bila sagragjena na obranu neprijateljskijeh navala. Južno dva kilometra (Posušju) na brdu zvanom „Grabovica" sagragjena je po slicnom obliku druga tvrgjava u istu svrhu. Te su tvrgje obuhvatale površinu od 300 cetvornijeh metara, a bijahu zidane klakom. Oko njih ne vidi se nigdje traga opeci. U sredini mjesta Posušja vidi se grobište, zvano „Ricinsko grobište". Ono zaslužuje osobite pažnje zbog više stecaka, što se nahode oko tog grobišta sa zapadne strane. Ovdašnje stanovništvo pripovjeda, da je pred stotinu godina bilo mnoštvo tijeh stecaka; n