Jucer je u Sarajevu ponovo upaljen olimpijski plamen. Pod njim se nece imati šta ugrijati osim sjecanja. Na najbolje do tada organizirane igre. I sve ono što smo (od)živjeli tih povijesnih cetrnaest dana. Njihovi rezultati i dosezi kasnije ce biti pretvoreni u prah i pep’o sivi. Nakon što nam je Huan Antonio Samaran, prvi covjek olimpijskog svijeta, odao priznanje i pozdravio onim vec legendarnim dovizenja, drago Sarajevo, mi smo se vratili u letargiju. Olimpijadu, kao moguci razvojni dar s neba .....