INFOBIRO: MEDIACENTAR SARAJEVO

GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA,

01.10.1893

Alajbegov grob.

Autori: PETAR MIRKOVIĆ

Nedaleko od Bišca u selu Grmuši, na brdu, koje se zove „Gladno brdo", stoji jedan grob (greb) i nad njim kameni biljeg bez natpisa. U tom hladnom grobu leže kosti nekakoga bega, po imenu Alajbega, pa po tom se i grob zove „Alajbegov grob". Kako je naš narod ili po podacima istine ili po narodnom pripovijedanju, obukao u pripovijetku mnoga brda i doline, kule, razvaline, grobnice i grobove, tako je u ruho pripovijetke obavio i ovaj grob. Evo što narod veli: Putujuci neki vezir po vilajetu, dode u to mjesto i ukonaci se tu. Begov jedan alajbeg od jedne žene uzme nasilno kvocku (kokoš) i zakolje je. Ova žena ode i tuži veziru: „Cestiti veziru, oprosti mi, da ti se potužim. Tvoj alajbeg osirotio mi je devet sirota i zaklao im mater, te sada imam kod kuce devet kukavica, devet sirotica, koje za majkom pijucu i jadikuju". Vezir bez daljega pitanja dozove alajbega i odmah ga posijece. I tako za kvocku, koja je imala devetero pilica, bi pogubljen covjek. A narod to privezuje za taj grob.