Hajde, napiši nešto veselo, vidiš da su samo crne vijesti oko nas, muka mi je otvorit novine i ukljucit teve dnevnik, rece mi jedan od mojih prijatelja, otpuhujuci uz prvu jutarnju kavu, kao da je prethodnu noc proveo u logoru. Mislim, ima pravo. I ja pred racunalo, ispred mene ona stepska bjelina monitora, koju valja prijeci mudrim mislima. Nastojim naci nešto vedro. I skontam da je samo nebo iznad mene vedro. Oprosti, prijatelju, ali nemreš pobjec od istine! Kako cu biti veseo kad mi je racun .....