Sjetih se jutros usmenih stihova koje znam još od svog djecaštva: Po Papama magla pala, kad se digne, dodi, mala. U prvi mah, ovi stihovi ne samo da izgledaju nego i jesu cista lirika, barem koliko su ciste i namjere muškarca koji ovdje govori: ne bi se taj s "malom" nipošto sastajao po magli, jer se radi o džentlmenu koji ženskoj glavi cuva dobar glas, a možda se i pribojava da bi mogla zalutati u toj magli. Na jezickoj razini, uocava se da ono "a", koje se u prvom stihu ponavlja sedam puta, po .....