Pitam se cemu si u Sutnju ovita Ti sestro prisna po peru i inom Pogubljena ovom jezivom tudinom? Išcezavši lagahno iz cistilišta, Pokupivši okuse vina i rukavice, Cigane, ljubice, vlastito lice? Katkad te susrecem u morama sna. Da li me boli? Da, do samog dna. Zvijezde padaju u bezdane tmice, No Grad u kom još vele da živim Toliko ciste svjetlosti isijava: DA SMRT MU JOŠ BIVA JEDINA JAVA. Obrce se Planet u strašnom huku Dok spuštamo sidro u mrtvu luku. Koga ce više boljeti? Zapita To. .....