Nije cudo, ili barem ne bi trebalo biti, ako neko, vec afirmisan kao pisac izvanrednih pripovijetki, romansijer, književni kriticar, esejista i pjesnik uzme u ruke kicicu i zapocne da slika. Nije cudo. Ne bi bilo cudo ni kada vec istaknut slikar ili vajar uzme u ruke pero da napiše pjesmu ili pricu. Dogada se. Sve je to zapravo izraz one istinske i duboke srodnosti poezije, slika i muzike, koje se u osjecajima umjetnika prožimaju i iskazuju u jednom, drugom ili trecem obliku. Tako gledajuci, ni .....