Vidio sam barem pet ili šest izložbi Jagode Buic, u našoj zemlji i u inozemstvu. Pri “obilasku“ njezinih radova, tapiserija u prvom redu, valjalo bi se kretati polako i postepeno, ritmom koji je pronašao Musorgski u “Slikama s izložbe“. I ovi su eksponati, noviji i stariji, povezani jednom vrstom muzike koja omogucuje i povremeno nalaže da zastanemo te opet nastavimo put, da stojimo na mjestu i ponovo krenemo nekamo. Kuda? Umjetnine Jagode Buic, osobito one iz prethodnih faza, rado sam zvao rad .....