Jedne veceri, u sarajevski tramvaj upada nekolicina pripadnika selefijskog mehzeba. Hodaju uzduž i poprijeko, kruže oko putnika, promatraju ih. Jedan od njih pocinje da drži vaz: "Sposobnost da se covjek odrekne sebe, da postane orude, da se povinuje apsolutno i potpuno... " Pokoji putnik baci pogled na njega, ali brzo ga skrene. "Jer ko umije da se pokorava, taj umije i da zapovijeda", nastavlja on, praveci povremene stanke u govoru. Na trenutke se cini kao da mrmlja nešto u sebi, a odmah potom .....