"Svoju dragu Edinu vidio sam sat i po nakon pogibije na Kapiji u Tuzli 25. maja 1995. godine. Sjecam se njenog mrtvog lica. Sjecam se da je bila ranjena izmedu bubrega i srca. Ubijena je jednim gelerom. Ja sam je sam spustio u mezar. Nakon tri mjeseca preda mnom su stajali zarobljeni srpski vojnici. Razgovarao sam s njima normalno. U njihovim ocima i licima prepoznao sam strah i izbezumljenost. U tim licima vidio sam mrtvo lice svoje kcerke. Mogao sam se svetiti, ali mi to nije bilo ni na kraj .....