15.02.2003
Nitko ne zna koliko nas je otišlo i gdje nas sve ima. Ni mi sami to ne znamo. Ovaj je zapis nepotpun i nepouzdan. Ovakav podsjetnik ne može biti konacan. Slavenka Drakulic je u ovom casu teško bolesna, pocet cu od nje. Ceka u Stockholmu da joj po drugi put presade bubreg. Kao na kraju njezina romana "Hologrami straha", nakon prvoga presadivanja, želio bih da opet - kad pode na mjesto kamo svakoga dana svi idemo - radosno usklikne da je bubreg proradio. Toliko obicna stvar, a tako sudbonosna. Ova .....