Bio sam dak mostarske gimnazije, jedne od najboljih u prvoj i drugoj Jugoslaviji. U njezinim klupama sjedili su zajedno Šantici, Šimici, Ðikici, Danoni... Imali su razna imena - razlikovali su se medusobno po naravi, ne po imenu, isticali vrlinom, a ne porijeklom. Bili smo skupa u školi, drugovali na raspustu. Voljeli smo jedni druge – izbjegavali smo one koji nisu znali voljeti. Ljeti, po hercegovackom “zvizdanu”, spuštali smo se Neretvom od Carinskog mosta do Luckoga ili još izdalje, od “bukov .....