U sumanutim vremenima, kad su rodoslovna stabla nametana kao jedino bilje dostojno ljudske pažnje, u zemlji gdje su stabla prestala rasti uvis i pocela nicati okomito preko državnih i paradržavnih cesta, u uvjetima lokalnog zatupljenja i pregrijavanja usijanih glava koje su kidale grane sa stabla spoznaje i od njih pravile lomace za vještice i nevjernike, Nikola Viskovic je pisao svoju knjigu o stablu i covjeku. Ma koliko se nekim parcijalnim humanistima razgovor o stablima u takvim vremenima ci .....