31.08.2002
Moj rodni grad je napola mrtav. Sad je moguce u Mostaru prelaziti iz jednoga dijela grada u drugi, ali - prešavši granicu koja nicim nije oznacena – svatko se osjeca na tudoj strani. Ostala je jedna vrsta mentalne granice u samim stanovnicima, njihovu pamcenju, predodžbama. Još nisu uklonjene ruševine na prostoru koji se nazivao “bojišnicom”. Izgledaju sablasno. Nisu samo materijalne nego i duhovne, i ne znam još kakve. Susrecem prijatelje i znance, ostarjele prije vremena, na jednoj i na drugoj .....