Sasvim dobro rnogu da zamislim inženjera koji je, polazeci iz nekog neobjašnjivog razloga od "aksioma" da je dva i dva sedam, napravio staticki proracun za svoju gradevinu. Gradnja je krenula, u neko doba cfjeli dijelovi konstrukcfje pocfnju da se ruše, on iznova rraži šalovanje, gradevina se opet ruši, i fnženjer pocinje da sumnja u sve: u cvrstocu betonskog željeza iz Zenice, u kvalitet cementa iz Kaknja, u kompetentnost radnika... u sve, osim u "istinu" od koje je u svojim proracunima pošao, .....