dakle, takvo je stanje. Tko do danas nije napisao ni jednog retka o Bosni, mora požuriti da ga ne pregazi vrijeme. Ivan Aralica je taj problem shvatio pravodobno, pa se ustrajno i opsežno javlja svaki put kad nešto u bosanskom loncu zamiriše. Njegov posljednji novinski uradak (u "Slobodnoj Dalmaciji") razvukao se u nekoliko nastavaka, tako da se citalac s pravom može upitati - hoce li do kraja feljtona Bosna izdržati? Takav "fatalisticki" utisak ostaje poslije svakog eseja našeg "živuceg klasika .....