Pošav iz Bihaca lijevim brijegom Une, doci cemo za jedno cetvrt sata do lijepog, bistrog vrela Previlice, koje izbija na dnu hrda Debeljace iz vapnenog krša. Voda je u njem hladna, bistra i zdrava, a narod o njoj vjeruje, da je i ljekovita. Ta vjera vrlo je stara, jer su vec Rimljani vjerovali u ljekovitost tog vrela te kraj njega postavljali žrtvenike; u samom vrelu žrtvovahu i novce, koje bi u nj bacali. Takih novaca se doista nalazilo u Prev ilici, i rimskih i sredovjecnih, te nam svjedoce, da se vjera u ljekovitost vrela uz Previlicu vezala o više stoljeca. Najstariji spomen selu Previlici, koje se niže oko tog vrela, nalazimo u god. 1581. Onda je kapetan Andrija Tadiolovic svojatao to selo, jer da mu je ostalo iza pastorka Ivana Kobasica, koji je poginuo u boju protiv Turaka. Ali kapetan bihacki Sebastijan Lamberg oduzeo je to imanje, tvrdeci, da Previlica od starine pripada gradu Sokolcu, te da Tadiolovic na nj ne ima nikakova prava. Prošav Previlicu, na južnom vršku kose, iz koje izvire podor grada sa visokom kulom, a niza stranu krša, nad kojom se prkosno uzdiže grad, niže se prostrano selo, zaodjeto gustim zelenilom šljivika i vocnjaka. To selo je prozvano po gradu Sokolac, a živu u njem iskljucivo muslomani. Pošav kaldrmom, koja prolazi strmim smjerom kroz selo, doci cemo na mali zaravanak, a više njega se okomito ustrmila golema stijena, koja nosi sokolacki grad, te se s onu stranu zaravanka spušta jednako strmo u duboki dol. Obišav tijesnim puteljkom tu stijenu, vodi nas put do ulaza, koji se nalazi na istocnoj strani. Grad Sokolac ili Sokol, kako se u starije vrijeme zvao, nije osobito velik, ali je bez sumnje od sviju bosanskih gradova najbolje sacuvan; okružna pak oblast u Bihacu pobrinula se, da se u toliko popravi, e ga vrijeme i bura ne uzmognu lako obarati. Timi se popravcima sacuvao jedan od najzanimljivijih spomenika ratnickih gragjevina u Bosni, a nijedan putnik, koga put navede u Bihac, ne ce požaliti šetnje do Sokolca, koji nije samo zanimljiv u gragjevnom pogledu, vec mu se sa vrha kule razgaljuje krasan vidik diljem citave bihacke krajine. Grad Sokolac zaprema prostor dugoljastog trokutnog oblika, a opasuje ga visoki tvrdi zid sa dvije strane, koji na trecoj ide samo do strmih stijena, gdje se one najstrmije obaraju u dol te svojim ponorom daju gradu vecu tvrdinu nego li najtvrgji zid. Ulaz u grad nalazi se sa strane, koja je okrenuta Vni, gdje je gradski zid najdulji, a zašticuje ga malena kapikula, prizidana uz bedem. Vec ta malena kula, koja ogragjuje tijesan prostor od 3 X 4 m, zanimljiv je primjer sredovjecnih utvrda. Ulaz n nju bijaše sa strane, a prošav ispod svoda, koji pokrivaše donji sprat, ulazilo bi se na druga vrata u sam gradski ob or. Kada bi navalio neprijatelj, utvrdili bi Strana 19. dobro vrata, a jedan dio posade imao je da ih brani. Pošto se kroz obicne puškarnice nije moglo pucati na neprijatelja osovno niz sam zid, moglo se je desiti, da bi se ovaj nocu prišuljao do samih vrata. Da se tomu doskoci, bijaše u najgornjem spratu kule sa svake strane smještena posebna puškarnica (Maschikuli). Ona ima oblik pendžera, koji je znatno nadvisio ploštinu samog zida, a zašticena je zidom, koji je pocivao na dvije tvrde kameile konzole spojene lukom. Taj štit branio je vojnika od neprijateljskih pušaka, a prozor pod njim bijaše tako prostran, da se moglo kroza nj bacati na neprijatelja kamenje, vrelu vodu, a ako ustreba i usjanu smolu. Takovi mašikuli bili su najvažnija obrana gradske kapije. Malo koji grad bi se u srednjem vijeku sagradio, a da se ne bi graditelj pobrinuo da njima osigura kapiju. Ušav u grad, opazicemo najprije, kako je gornji rub zida pokicen gustim nizom kamenih štitova (Wintberge); jedan od drugog rastavljen je tijesnim (60 cm), gore otvorenim prozorom, sa kojeg bi posada u ratno doba bacala strijele i kamenje na neprijatelja. U svakom štitu bijaše još uzidana po jedna tijesna puškarnica. Danas nadvisuje gradski zid samo taj kameni vijenac, ali dok je grad još služio za obranu, pokrivao ga je diljem cijele duljine drveni krov, a s nutarnje strane bijaše ponamješten drveni trijem, kojim su vojnici lako mogli prolaziti od okna do okna, da promatraju kretanje neprijatelja i da ga odbijaju, ako bi se prevec približio. Ta drvena arhitektura danas je posve nestala, ali joj se bar tragovi vide, jer su u zidu još ostale rupe i žljebovi, u kojima su nekoc bile uzidane grede i stupovi tog drvenog trijema (Wehrgang). Na vršku gradskog brda, gdje se krš okomito obara u do, stoji glavna utvrda grada kula, visoka 16-5 m. Uz kulu prislonio se maleni prigradak nepravilna, cetverasta oblika, koji ju kao predvorje opasuje sa cetiri strane. Jedna vrata tik same kule jedno 3 m nad podom služila su kao ulaz u to predvorje, a druga do glavnog zida vodila su na trijem, koji je prolazio bedemom ispod puškarnica. To predvorje bilo je nekoc pokrito krovom, a u njem se nalazila i catrnja, iz koje je posada u vrijeme opsade crpala vodu. U dnu tog predvorja prislonile se od kamena ozidane stepenice, a njima nasuprot su vrata, na koja se ulazi u samu kulu. Drveni mostic spajao je stepenice sa pragom, a bijaše tako udešen, da se u slucaju potrebe mogao dici, te je služio vanjskom vratnicom kule. Sama kula neobicno je tvrdo sazidana, a po svom rasporegjenju to je najzanimljiviji spomenik ratnih gragjevina srednjega vijeka u Bosni. Promjer joj iznosi 10 m, a debljina zida 2-40 m. Ušav na vrata kule, stupam o u mali tijesni hodnik, gdje cemo lijevo i desno ugledati malena vratašca i strme, u samom zidu kule uzidane stepenice, od kojih prve vode u gornji boj, a druge u donji. Pošav ravno hodnikom, doci cemo u okruglu kubetom svedenu sobu u promjeru od 5-20 m, rasvijetljenu sa dva prilicno prostrana pendžera. Pred svakim od tih pendžera uzidana je u zidu mala sobica, a s obih strana pobocnog zida po jedna kamena klupa. U tim malim, prijatnim izbicama sprovagjali bi stanovnici te kule dan, naslagjujuci se krasotom vidika, koji je odatle puko na sve strane. Uz jednu od