* Upravo smo primili deset knjiga, koje je "Matica Hrvatska" razaslala ko svoj književni rad u godini 1902. Devet knjiga izigjoše ko redovna Maticina prinova i to Milobarova Izabral!a poglavlja iz opcega narodnog gospodarstva (Sv. L), SišicevVojvoda Hrvoje Vukcic-Hrvatinic, Medinijeva Povjest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku, Radiceve poizbor pripovijesti ceških spisateljica, Tomicev roman Udovica, Alaupoviceve Probrane pjesme, Vojnoviceva Dubrovacka trilogija, Berticevi Zenski udesi i Mileticeva historija u pet cina" Tomislav" ko prvi dio pentologije "Hrvatski kraljevi". Deseti je prilog u "Knjižnici za klasicnu starinu" Kolomana Raca Život, starih Grka. Preporucujuci zasad ovaj raznoliki i bogati rad citalackoj publici, mi cemo se na nj još napose osvrnuti u našim narednim brojevima. * Književno-umjetnicki klub društva "Hrvatskog Napretka" u Splitu štampao je uz spomen-slavu smrti Petra Svacica djelce pod naslovom Kraljevi hrvatske krvi (924.-1102.). Piscu treba priznati, da je gotovo II najzbijenijem obliku, nu ipak posve jscrpno prikazao doba narodne hrvatske dinastije, košto i uzroke godini 1102. Povjesnicko gradivo oživljuju snimci raznih iskopina, ko crkva Sv. Marte (Stombrata) u Bihacu, pred cijim je vratima ban Mutimir izdao povelju od godine 892., odlomak natpisa bana Trpimira od godine 850 iz Solinskog polja, tloris i pregrada Trpimirove bogomolje u Rižinicama, natpis bana Branimira sa Muca u dalmatinskom zagorju, plan i slika "Gospe od Otoka" na Solinskoj Rijeci, gdje je umni direktor Bulic našao nadgrobnu plocu hrvatske kraljice Jelene, matere kralja Stjepana, sahranjene godine976 , nadalje natpis bana Držislava zanimljive ornamentike, snimci starih hrvatskih maceva, povelja i pecat Petra Krešimira Velikoga, kip velmože iz doba narodne dinastije, Zvonimirova ploca u Baški, snimak starohrvatske tvrgjave Glavaša i lik s ornamentom s oltara starohrvatske biskupske crkve Sv. Marije u Biskupiji kod Knina. Knjižica se dobiva u svim knjižarama, a staje s poštarinom 50 h. Cist dohodak pripada starinarskom društvu "Bihacu" u Splitu. * Ljetopis Matice srpske za godinu 1902. Pred nama su šest brojeva ovog casopisa. Navršile se dvije godine, kako je književni odbor oglasio nov program za taj svoj organ, a sa ovih šest sVE;lzaka zapunile se i dvije gudine rada na ostvarenju tog programa. "Ljetopis treba da bude moderan književno-naucan organ" tako je glasio program prije dvije godine. Pa da li je "Lietopis" potpuno ispunio sva obecanja, koja je dalje u programu oglasio? Prije nego što bismo smjeli izvesti taj zakljucak, moramo reci koju o sadržaju. Ono što je interesantno i od pretežne vrijednosti u "Ljetopisu", jesu naucne rasprave, clanci, narocito književne kritike i referati. Uopce se u srpskoj knjizi sada opaža mnogo veca produktivnost na polju kritike, nego li na polju poezije. I to je znak neke dekadanse. "Ljetopis" obiluje naucnim clancima, narocito pak kritikama, recenzijama i književnim bilješkama. Tu imademo lijep prijegled na sve manje više znacajne književne pojave, košto je lirsko pjesništvo i pripovijetka. Dok je prije bilo u modi pisati recenzije o pripovjedacima, danas se to cini o liricarima. Za te recenzente, ovamo racunajuci i one van "Ljetopisa", smjeli bismo reci, da ne postupaju toliko kriticki prema piscima pjesama, vec ih više rukovodi simpatija. "Ljetopis" nadalje obraca pažnju i na ostale grane znanosti i umjetnosti nesamo u srpskoj, nego prati neke pojave i u ceškoj, ruskoj i poljackoj a najviše u hrvatskoj književnosti, o kojoj imade nekoliko Hranilovicevih clanaka. Zatim imade obilan pregled književnih poja va u svima stranim literaturama u književnim bilješkama, u ciju korist mi mnogo sumnjamo. Ono, što ne može bar polovina citalacke publike sa interesom citati, to uopce ne bi smjelo uci ni u jedan list, a u ovim bilješkama u "Ljetopisu" imade dosta togža, i onda to su samo bilješke, vecinom bez ikakova komentara. Sa dramom se i ovajput, košto je "Ljetopis" uopce cinio i dosad, macuhinski postupalo. Drama odvajkada slabo nailazi na recenzente u. "Ljetopisu". Literarni historicari košto Lessing, Taine, Scherer i drugi smatraju dramu kao najvišu vrstu pjesništva, pa nam se baš u toliko cudna pricinja hladnokrvnost kriticara oko "Ljetopisa", baš danas, kada drama u Njemackoj, Skandinaviji, pa u novije vrijeme i u Rusiji, evo baš u zadnje dane u licu Gorkog nailazi na ženijalne prestavnike megju piscima, a megju publikom na najvece simpatije. Od opširnijih rasprava je najviše pažnje obratila rasprava: "Pogled na današnju francusku književnost" od Skerlica. To nijesu studije niti misli, spram kojih bismo se mogli pozanimati za modernu francusku knjigu, vec su to skice, lakim stilom uhvacen pregled krupnijih književnih pojava. Otud one prazni,ne, jer se u kratkim potezima referira o glavnim plžavcima, dok se o piscima i njihovim djelima samo nepotpuno govori. Kada procitate ovu raspravu, cini vam se kao da ste projurili brzim vozom kroz lijepe krajeve, od kojih se dosta lijepih slika tako spletoše ujedno, da ni jednu ne možete jasno fiksirati. No rasprava je inako vrlo lijepo napisana i Skerlicevo pero obecaje mnogo. Milan Nedjeljkovic u svojoj raspravi: Naša savremena lijepa književnost latio se vrlo neblagodarnog posla, da kritikuje urednike pojedinih srpskih listova. Ova rasprava napisana je sa dosta razumijevanja, no sa mnogo više dobre volje, sa više oduševljenja nego baš sigurnosti, da izmjerenim udarima pogagja na pravo mjesto. Ako se citalac baš ne bi svud složio sa Nedjeljkovicem, ipak ga rado cita, jer je pisana sa toliko iskrenosti, da svakog citaoca, ako nije zainteresovan, potstrekava na razmišljanje i daje mu donekle direktivu. Ta iskrenost se doduše i osvetila piscu, a ja držim da baš u ovom i jeste vrijednost ove rasprave, što je pokušao da kaže svoje mišljenje bez laskanja, bez izražavanja simpatija i antipatija, što ni jedno od uredništva, koja su žodgovarala na Nedjeljkovicev clanak, ne priznadoše, a što je takogjer vrijedno d