Nekoliko proteklih godina naucilo nas je da se covjek svemu prilagodava: zlu prije nego dobru, bijedi prije nego obilju. Za svaki jad, kukavicluk, izdaju vlastite savjesti lako se i brzo nade izgovor. Obicni ljudi sve primaju kao višu silu i usud. Vecina se snalazi, na ovaj ili onaj nacin, živeci od danas do sutra, izmedu beznada i lažne nade, izmedu sumorne stvarnosti i lažnih obecanja. U bolesnim društvima sve se prije ili kasnije pretvara u patologiju. I politika, i historija, slika prošlosti .....