(Nastavak.) IV. Govoreci o skupini grobova uz selo Pasicinu koja se zove Krstine dodaje gosp. Kaer, da bi to ime moglo biti opravdano tijem, što ce to mjesto biti da je služilo kao groblje kršcanima, i da ce biti tako prozvano od naroda do njih živucega ali drugoga vjerovanja. I to je moguce, ali je cudno što još dodaje g. K. da bi nas ta predmnjenja cinila povratiti u prvo stoljece kršcanske ere. Ta Krstine je slovenska rijec! Sloveni su poceli dolaziti na naše strane u 5. i 6. vijeku, a primati kršcanstvo tek drugom polovinom sedmoga vijeka, ne može se dakle po slovenskom nazivu Krstine nagacati, da je to groblje starije od VII. vijeka. Pri opisivanju grobnijeh kamenova slivanjske nekropole piše Kaer, da je možda pripadala plemenitijem neretvanskijem porodicama, koje su u tijem stranama stanovale u devetom i desetom vijeku. Ne znam kako mi se to slaže sa kaerovijem i alacevicevijem mnenjem o steccima! Ja držim, da je Kaer u ovom slucaju vrlo blizu istine, ali je u protislovju sam sobom, jer ako stecci u opce nijesu slovenski, i ako su Sloveni samo kadgod udarili svoje natpise na tude stecke i kopali pod njih svoje mrtvace, kako bi to u ovom pojedinom slucaju cijela jedna nekropola mogla da bude slovenska? Ili misli zar Kaer, da Neretvljani IX. i X. vijeka nijesu bili Sloveni, ili ne znam kako bi on to drukcije mogao tumaciti, da su samo neretvanske srpske plemicske porodice mogle biti da podižu stecke nad grobove svojijeh pokojnika odlikujuci se od ostale svoje srpske i hrvatske brace, koja ne bi imala biti odlikovati svoje mrtvace nikakovijem vidljivijem spomenikom. — Cudno kako ova iskra prave svjetlosti, što mu je za cas sijevnula pred ocima, nije dovela popa Kaera na pravi put ! 0 istoj nekropoli piše Kaer, da krst koji se prikazuje na tijem spomenicima nije nimalo biljeg koji bi ih mogao ciniti iz bližeg zemana; jer da ce križ vazda urezan, a ne naskocen, a to daje dosta da mu se raspozna potlašnjost. Kako se to slaže s onijem što je u pocetku rekao, da mu se krstovi vazda naskoceni a kako sa mnenjem da su ti grobovi iz IX. i X. vijeka, kad su se vec i Neretvljani bili poceli pokršcavati ? ! Slikom 16. svoje brošurice predstavlja Kaer iz iste slivanjske nekropole spomenik, na kojemu je veli on, grave, t. j. urezano „otajstveno kršcansko jagnje ispred kojega se vidi vizantijski krst; na celu jaganjca leprša trak, biljeg pobjede." 0 ovom g. Kaer ništa ne nagada, ali kad je rekao, da je urezano, razumije se, da misli onako kao o urezanijem krstovima. Po slici, koja bi imala biti „dobro pogocena" po svjedocanstvu g. Ljubica, ocito se razabire, da je to jagnje i pred njim krst sve naskoceno, a ne urezano, te da je slika u protislovlju sa cirilicom, i da nije istina, da su u slivanjskoj nekropoli svi krstovi urezani. Gosp. Kaer govori uopce, da na slivanjskoj nekropoli ima gatitova razlicita oblika, a potanko ne opisuje ni jednoga. — On piše još, da presjeceni sabljom „na ima ispod njih," kao što ih sa sabljom ima svuda u Bosni i Hercegovini, pola hoernesovijeh vuleticevijeh i drugijeh izvještaja, te se i po tom zajednickom biljegu mogao sjetiti, da ako su slivanjski stecci iz IX. i X. vijeka, da ni ostali ne mogu biti drugoga naroda niti posve daljega vremena. O kamenu slivanjske nekropole, što ga prikazuje slikom 19. svoje brošurice kaže Kaer, da je na njemu „gvozden topuz, ili šestoperac sa šest bodljika, opjevan u slovenskijem narodnijem pjesmama. To legendarno oružje bijaše u porabi do vremena, kad se barutno oružje iznašlo i daje se misliti, dadobaovijehgrobova nijenjemu poznije." Izumljenje i uvedenje porabe barutnoga oružja dolazi prvom polovicom XIV. vijeka ali su zato vitezovi ipak nosili i oklope i topuze i vojevali po starom nacinu i do XVI. a neki i sve do druge polovine XVII. vijeka pa zato šestoperac nije tako stalan biljeg, da bi se po njemu moglo da sudi o zemanu stecaka na kojemu je urezan. Šestoperac služi više u tom slucaju, da nam pomogne na temelju narodne pjesme, da opredijeli narodnost kojoj pripadaju slivanjski i svi ostali naši stecci, i da zakljucimo ejetoslovensko. Ha kamenu sl. 20. iste sliv. nskropole veli Kasr. da je urezan križ, docim bi i tu po slici rekao, da je naskocen. Tu i sam K. priznaje, premda nije dovoljno dokazano, kao i o spomeniku sa jagnjetom, da nedostatak oružja misli se da ova dva kamena pokrivaju sveštenike. Lko su dakle sveštenici oznaceni jedan krstom a drugi otajetvenijem jagnjetom to su doista kršcanski svecenici, a ako su im stecci mecu ostalima, znak je da su i drugi na grobovima kršcana, sa razloga što ih istice O. Zlatovic. Šestoperac, dvorucka, neregvanski grobovi iz IX. i X. vijeka, dovoljni su dokazi, koje sam istice i po kojima bi se mogao bio uvjeriti g. K. da su stecci slovenski spomenici, pa bili oni hrvatski ili srpski, sve jedno je, da ne bude pisao baš pod uplivom predzaceta mnenja. Znamenito je, što g. Kaer izvješcuje u „Bullettino" (god. II. br. b. str. 74.—7b.) o jednome stecku u Zagvozdu Imockome. „Na njemu je ugeresan vitez, koji desnicom stiska paloš, ljevicom drži štit, na kojem se vide tri predmeta, kojijeh oblik nalici onomu triju zvoncica." Ti zvoncici da stoje rasporeceni poput istostranoga trokuta. Taj stecak da je zaista prenešen bio u kapelicu svijeh svetijeh. Osim viteza nad njim je zvijezda put lijeve, polumjesec izbocenom stranom uzgor okrenutom, a medu njima krst mal da ne jednakijem kraaim. Rubovi kamena nakiceni su uresima, a ukupnost rezbarija da prikazuje pomnjivu rabotu, geakve nema na drugijem steccima iste nekropole. Ovako pak nastavlja Kaer: „Nazad godinu dana bje mi darovan mali pecat okružna oblika, u premjeru 0.016 (po svoj prilici metara), na kojem nadoh urezane iste slike, koje su uklesane na vitezovu štitu. Pecat je naden u polju uz nekropolu i veoma je dobro uzdržan. I štit na pecatu nalici onome u viteza. Ima ta osobitost na pecatu, da nad štitom mecu dvije piknje urezana su tri slova, koja su rek bi goticka, i procitana daju ovo I. J.