Glasnik zem. muz. cešce je puta spomenuo: „da su bosansko-hercegovacki stecci, bogumulski spomenici. G. V. Radimski to narocito tvrdi o steccima na Vladevini kod Rogatice (vidi I. k Glasnika od 1889, strana 5900, pa 7277). Po toj tvrdnji g. Radimskoga i Dr. C. Truhelke izlazi misao: da u HercegBosni i nije bilo pravoelavnijehnikatolikajeraeto oni nemaju svoga starinskoga groblja niti nadgrobnih spomsnika, kao što to imaju bogumili sa natpisima i bez natpisa, sa znacima životinja, nebesnijeh znakova, raznog oružja, cvjetova i drugijeh slika i prilika! Biva onijeh prvijeh nije ni bilo kao ni njihovijeh junaka, nsgo su to sve privilsgije bile opijeh „mirnnjeh" bogomila!! Tako izlazi po povom „otkricu" pomenute gospode epigrafa. Ali pošto istorici, savremeni toj sekti, kao domace naše kormcij s n žitija osobito žit. sv. Stef. Nemanje, spominju nacela te relpgije, borbe protiv iste sekte i progonstvo jeretika, nazvatijeh na zapadu katarp i patarsni, u Bugarskoj bogomili, a u Bosni babuni koji su ss gnušavali znaka sv. krsta i pošto na vscipi tijeh stecaka, kao i na onima Vlatka Vladevica, vidimo znakove krsta, to izlazi zakljucak, da se tvrdnje g. g. Radimskog i Dra Truhslke pe opiru ninakakvijem ozbiljnijem dokazima. Pa ako bi sve pravoslavnima oteli i bogomilstvu poklonili, ja mnim da ne mogu one u Vlahovicima (u crkvi sv. Lazara, spomenike Vlaca Bijelica i Vukosava Vladevica, koji su slicni onima kod Rogatice, kao i drugima sa znakom krsta u pocstku teksta (sravni k. P. Glasnika od 1890,straia 225—226). Po i onaj „prijeki sud" g. V. Vukasovica„da u Hrceg-Bosni nije nikad bilo pravijeh bogumila, ja li patarena, nego da su to bile samo pristaše narodnje bosanske crkve, te su se medu sobom zvali braca i hrišcani . . . . i da je najžešci i najgoropadniji pristaša svete bosapsks crkve bio Herceg Stjepan", taj prijski sud g. Vukasovica posrnuce i pred eamom srbuljom manastira sv. Trojice (u Pljevljima), gde su poredapa prokletstva pa razpe sekte i jeretike, a medu njima i na „babune" bosanske, kao pa najgore i najbogohulnije otpadnike. U toj se knjizi izrikom po tri puta predaju anatemi: „naipace že zlie i tržkleti Rastudije bosnski i Tohmko i Tvrtko i Tvrdoš i Dražilo i vsi naricaj ušti se krstjani i krstianic e (daklen braca i sestre po g. Vukasovicu!), a neklanjajušti se sv. Ikonam, sv. moštem i kržstu csnomu, da budut prokljati". Takoder se u toj knjizi baca proklestvo ne samo na te jeretike, nego i na one koji s njima opce, koji slušaju njihovu nauku, ili vjeruju njihovu vjeru, ili ih primaju u svoje domove. Znacajno je još, što je ta knjiga pisata pri Dbrskom Mitropolitu Isaiji, izmedu 1286—1291 (po g. I. Ruvarcu). Tu se spominjs i proklinje kao jeretik, i Radipgost Hercegov! (Ovo je ime papisano po dpu lpsta pod one gornje bosanske jeretike, ali drugijem mastilom i docnijom rukom, koja js bliža brzopisu nego minijaturi. Što pisac trojicapske srbulje ne spominje Hercsga Stjepana, to ima svoju važnost kao i njegova crkva u Goraždu, te izgleda da je on bio pravoslavni vladalac. Znacajno je još i to, što se iznad Šcspan polja u donjijem crkvicama a na sastapku rijsks Tare sa Pivom, nalaze još uzgor zidovi od drugs crkve Hsrcega Stjepana, i uza nju oiaka ista preprata s lijeve strane oltara kao i u Goraždu, te prsdanije veli: „da se u toj Pjovprati molila Bogu žena Hercega Stjspana, koja je vjerovala latinsku vjeru". Ovo, o toj crkvi i predanju prica mi poznati knjižsvnik g. Pavle Rovinski. Ja niti sam sposoban niti dorastao da donesem svoje mjerodavno mnjenje o bogumilima o „narodnoj bosanskoj crkvi", nego prosto napominjem one gornje nesuglasice novijeh pisaca o starinama bosanskim, kojima stoje na raspoloženju sr,e zgode n sredstva, prsma starijem i mpogo pouzdanijem pzvorima, na koje se oni i ne osvrcu. Dakle i ako je do sada mnogo toga napisato", ali još nije dosta grade pribavljeno za tu zavaljenu i „nedoumjesijama" zatrpanu zgradu, pak da se rašcisti i podigpe. Jer, nri svima novim podatcima — ako ih još ima ! pri svemu pabircsnju i csirkanju oprobanijeh stariiara i sa svom enigrafskom strogošcu", jedva li što važnoga mogu pružiti našijem kapacitetima, kao što su g. g. Ruvarac, Racki, Jagic i drugi. Ja bih šta više smio reci: da su natpis u Goraždu i srbulja u manastiru Trojici, objavljeni od nevještaka prije jedne cetvrtine vijeka još važniji dokumenti u tome pitanju, nego svi dosadanji pronalasci kroz dvanaest godina! Nema razloga piko da me osudujs što sam ja one starine otkrio prije 1/4 vijeka s kojima se može svaki poslužiti pa makar moje ime i ne spomenuo. Uzgredno napominjem : da natpis na ušcu Drežanke kod Zaugaca, nije g. Dr. Truhelka „prvi" otkrio, nego ga je davio i davno meni poslao iz Mostara g. Risto I. Ivaniševic, a ja „Slovincu" dubrovackom. 0 natpisu nak u Goraždu osvrnucu se u „Novoj Zeti" i pokazati jednu malu grješku u tumacenju obadvojice g. g. „specijalnih epigrafa", i to o ljetobroju. Ulcinj. 5. Januara 1891.