U prvom Šematizmu pravoslavne srpske mitropolije Banjalucko-bihacke za god. 1901. iznio je moj kolega g. A. Jokanovic neke isprave, koje se ticu negdašnje srpske bosansko-banjalucke bogoslovije. Ove isprave našao je g. Jokanovic u arhivu srpskopravoslavne crkveno-školske opštine banjaluke. No pošto u ovim ispravama nema ništa drugo, nego samo kratak štatut — napisan sigurno još prije, nego što je bogoslovija svoj rad otpocela — koji se sastoji iz 7 glava i 52 §, prologa i epiloga, tako da citalac procitavši ovaj štatut, nema jasne slike ili tako reci ni pravoga pojma: kako je ta bogoslovska škola izgledala i kakvo je njezino spoljašnje i unutrašnje uredenje bilo. S toga sam našao za potrebno, da o njoj što god napišem, tim prije što sam ja u toj bogosloviji imao srecu slušati svoje bogoslovske nauke, te mi je poznata tako reci i najmanja sitnica, šta se sve u njoj dogadalo. Pravi uzrok zašto i kako je bogoslovija osnovana, ne ce biti onaj, koji se u pomenutom šematizmu navodi, kao da je blaženopocivši mitropolit Ignjatije „uvidivši plemenitu zamisao Srba banjaluckih i neophodnu potrebu ovakog jednog duhovnog zavoda u svojoj eparhiji dragovoljno se odazvao želji gradana banjaluckih i darovao u fond, opet d r a g ov o lj n o, hiljadu cesarskih dukata , nego je osnivanje bogoslovije, kako sam iz vjerodostojnih izvora doznao i kako mi je pripovijedao sam pokojni Vasa Pelagic godine 1876. bilo na ovaj nacin: Zamisao, da se osnuje bogoslovija u Banjoj Luci, zacela se najprije kod pokojnog mitropolita biogradskog Mihaila odnosno kod Vase Pelagica, koji je onda bio u Biogradu i tamo svoje školovanje dovršio. On je prvi prestavio Mitropolitu Mihailu potrebu takove jedne škole i molio ga, da se zauzme kod srpske vlade za redovnu godišnju pomoc, kako bi se ta škola mogla izdržavati, što mu je zbilja i udovoljeno. A da se ta škola baš u Banjoj Luci podigne, bio je razlog taj, što je Krajina svagda bila na udarcu raznih vjerskih i nacionalnih propagandi, kao i zbog toga, što je to narocito i sam Vasa Pelagic želio, jer mu je i mjesto rodenja bilo bliže ovih strana, pa mu je i narod bio poznatiji i po njegovom mišljenju podesniji za ostvarenje zamišljenih mu planova. Baš u to vrijeme, kada se bogoslovija naumila bila u Banjoj Luci podignuti, bio je sarajevski, odnosno bosanski Mitropolit Ignjatije. Ovaj Mitropolit kao i ostali njegovi predšasnici, rukopolagao je za dobre novce i takove ljude, koji tako reci ni citati nijesu znali, premda su pojedine opštine još prije ugovorile s njim, da se rukopolažu samo takova lica, koja su svršila biogradsku ili koju drugu bogosloviju, ili makar, koja su inace koliko toliko sposobna, da mogu odgovarati svome sveštenickom pozivu. Ali se Mitropolit Ignjatije nije držao toga ugovora, nego je i dalje nastavljao svoj stari nacin rukopolaganja. Obicnog težaka, ako je samo imao novaca, on je rukopolagao ne misleci ni najmanje na to, što su ovi ljudi cešce puta služili na porugu crkvi i narodu svome. Neki uvidavniji gradani banjalucki, pa i svjesniji sveštenici po nagovoru i inicijativi Vase Pelagica, koji je od pokojnog Mitropolita Mihaila vec bio odreden za upravitelja banjalucke bogoslovije pocnu javno protestovati taj postupak Mitropolita Ignjatije i razglase, da ce ga tužnti kao simonistu patrijaršiji u Carigrad. Cuvši za ovu namjeru prvih ljudi u svojoj eparhiji, Mitropolit Ignjatije — pobojavši se, da ce ga zbilja tužiti, pa kako je vec dobio bio mig, šta treba da ucini, da se narod smiri — obrati se nekim vicenim gradanima u Banjoj Luci, moleci ih da to ne cine, obecavši, da ce on gledati, da se i neka škola podigne za one, koje treba u buduce rukopolagati. Ovo je dakle bio razlog, da banjalucki gradani inicijativom Vase Pelagica, odnosno Mitropolita Mihaila zatraže, da se podigne bogoslovija u Banjoj Luci i da joj Mitropolit Ignjatije položi prvi osnovni fond. I zbilja Mitropolit Ignjatije tako reci pod presijom položi hiljadu cesarskih dukata, da se bogoslovska škola podigne i tim metnu prvi temeljni kamen, kojim je srpska baaalucka bogoelovija osnovana. O osnutku ove bogoslovije ovo navedoh, samo za to, da ispravim ono mišljenje u šematizmu, kao da je Mitropolit Ignjatije iz svoje narocite pobude bogosloviju osnovao i ustanovio, jer ove bilješke o bogosloviji, mogle bi vremenom služiti nekome kao podloga, kad se bude pisala istorija školstva u Bosni, pa je dužnost svagda u takom slucaju istinu na srijedu iznijeti, ne gledajuci, hoce li ta istina svakome po volji biti ili ne biti. Medutim, Mitropolitu Ignjatiju svakako pripada hvala, što je on makar i tim nacinom taj prilog dao, te se bogoslovija lakše otpoceti mogla. Prva zgrada za bogoslovsku školu kupljena je za 800 dukata cesarskih od banjaluckog trgovca Tome Radulovica, ili pravije reci od trgovca Opujica iz Trijesta, kome je Tomo dužan bio i tu kucu založio. Ova je zgrada bila u današnjoj Gospodskoj ulici ondje, gdje je sad kafana Srpske opštine zvana „Balkan“. U gornjem katu bilo je u toj zgradi svega pet soba, te su tri sobe odrecene bile za bogoslovsku školu, odnosno za predavanje predmeta, dok su one dvije služile za opcinsku kancelariju i njenog perovodu. Profesori (ucitelji) bogoslovije stanovali su u privatnim kucama po varoši, dok su caci — bogoslovi — stanovali u crkvenim kucama, kod stare crkve, gdje su i hranu dobivali. U toj zgradi bila je bogoslovska škola sve do 1871. god., a te godine dovršena je u blizini nova zgrada, koja je gracena narocito za bogosloviju (seminariju). Ta kuca još i danas postoji i u njoj je bila srpska pravoslavna osnovna škola sve do 1907. god. Danas u njoj stanuju u gornjem spratu dvije srpske uciteljice, a donji sprat izdaje opština pod kiriju. U njoj su onda nacinjene bile sobe za stanovanje i daka i profesora, kao i posebia trpezarija za hranu bogoslova. Cijela ta zgrada dugacka je 30 a šnroka 15 metara. Svega je bilo u toj kuci 14 velikih soba i to 7 u donjem a 7 u gornjem spratu. Svaka soba bila je velika 36 kvadratnih metara, izuzimajuci dvije vece sobe jedne vel