Ovaj tekst mi je nastao u glavi dok sam šetao do Kozje cuprije i natrag. Tako se branim od šetacke sjete: cetnicima zaposlim mozak da se ne bih osjecao - s punim pokricem uostalom - kao covjek koji se prašta sa svijetom i stoga gotovo sve u šta pogleda budi u njemu sjetu kao da prolazi kraj kuce u kojoj je davno stanovao. Prvo se sjetih Tome Grobara. Koji je, sa radikalskog skupa u Bijeljini, porucio da se njegovi sunarodnici "nece smiriti dok Srbija ne bude od Negotina do Banjaluke". E jesu ov .....