Danas smo na casu hrvatskog radili pjesmu Andelka Vuletica Tiho, da ne može tiše. Prvo je Mima procitala pjesmu. Ovu zemlju. Ovu zemlju ljubim i nicice padam pred grobove drevne kad raoju žitom i kad klasjem šume. To je kratka pjesma, bez pjene, bez vike. To je moja staza koju suncem snujem, koju smrcu gradim. I dalje ne mogu. Tu je meni stati. Gdje se zemlja zlati, gdje se vode glase, gdje se gora njiše. Ovu zemlju. Ova usta. Ovu zemlju ova usta ljube. Takav život. Takav pecat. Tocka. Niceg viš .....