I jojoj. I ojjoj! I oj i joj! A to zaj oj ojka i zaojojojka, ojknu i jojknu Ulak jer mu se tuga iz srca ote kad odozgo, iz svog brloga, iz onog grada Jerininog Birca, gdje se još samo guj e i pticurine legu, ugleda dvije slabe prilike dolje niz carske drumove: konjska raga i odrpan co vjek. I bruka meni do boga miloga. I oj, i joj. I jojoj. I ojjoj. I kud cu? I šta cu? I kakav li cu, i jadan li cu pjesme dopasti ako li sve pjesme hajducke nisu spjevane. A tužna raga i tužni odrpanac primicali su .....