Postoji jedan paradoks koji se cesto spominje kad je rijec o Nobelovoj nagradi za književnost. Naime, nagradu su katkad znali dobiti ljudi cija prvenstvena vokacija nije literatura. VVinston Churchil ju je, recimo, dobio za historijsko djelo, a Bertrand Russell za svoj uglavnom filozofski opus. Isto tako postoaji skoro pa institucija vjecitih kandidata. Ova imena su ustvari znacajnija od onih ovjencanih Nobelom. Borges, Kiš i Calvino godinama su bili kandidati sve do smrti, a medu još živucim pi .....