Zvao me nekidan u dva iza ponoci Hodža. Ima on taj obicaj, zovne u gluho doba noci, pa gurne mobitel harmonikašu pod bradu. Onda ovaj afektiranim kafanskim vokalom deset minuta pjeva za moje uši, a u pozadini se cuju mehki Benjin glas, fina Durmina terca i Šahinov refren "Dabogda sve izgorilo!" Kad me, pak, u ova doba godine umjesto Kože u dva iza ponoci zove Hodža, i umjesto vica o kravi i trešnjama cujem Titija iz Blagaja, ili kojega li je vec kafanskog harmonikaša Hodža doveo, i Šahina kako v .....