Doznavši car Muhamed II., da mu je bosanski kralj uskratio danak, planu silnim gnjevom i odluči ga grozno kazniti. U to se početkom proljeća god. 1463. uze u Drenopolju sabirati silna vojska cara Muhameda. Bosanski kralj Stjepan Tomašević videći, kolika se sila na nj sprema, a ostavljen od svega svijeta, ljuto se pokaje, što bješe caru harač uskratio. Kada je car Muhamed pao pod Bobovac (sada u kotaru visočkom) kralj Stjepan Tomašević bješe se sa blagom i porodicom svojom sklonio u tvrdi grad Jajce na utoku Plive u Vrbas. Kralj Stjepan bježeći iz Bobovca bješe se odmorio na brdu, gdje je danas gornja Zenica, sa svojom porodicom. Kraljica Katarina na polasku odavde zaplakala je ljuto i zadnji se put prema Bobovcu okrenula i rekla „osta moja zenica" t. j. ona je volila Bobovac kao zenicu u oku. Pripovijeda se, da je od toga vremena pod imenom gornja Zenica na ovome istome mjestu prozvala varoš, a poslije se preselila u ravnicu, gdje se i danas nalazi Zenica.