U jesen je ova nova vrsta sporta u Bosni primamila mnogo uglednih lovaca iz Jevrope na Ilidžu gdje je pucanje trajalo pune dvije hefte. Donosimo dvije slike o tome, koje nam pokazuju ukusno sagragjeni čardak na Ilidži gdje se pucalo na golubove. Kad se sa onog lijepog drama na Ilidži, koji vodi do vrela Bosne, iza Sumbulovićeva ljetnikovca, svrati drugim putem na lijevo, dolazi se do ovog prizemnog čardaka. Ovaj je čardak s istočne strane otvoren, no pod krovom. Desno i lijevo su male tribune za gledaoce. a u srednjem prostoru je mjesto za strijelce sa svijeh krajeva svijeta. Lijepe puške naslonjene su na duvar. Na povisokoj tribuni sjedi jedan poslenik i bilježi metke i zgoditke strijelaca. Iz srednjeg prostora pomalja se široka trenica u zelenu rudinu, na koju se postavljaju strijelci. Desno je mali kućerak na zemlji, iz kojeg jedan drugi poslenik odbora upravlja kafezima za golubove i otvara ih na dobiveni znak. Na širokoj rudini, koja je u polukrugu zagragjena ogradom od žica, leži u travi pet sandučića na razmaku od više metara, i u svakom po jedan golub. Kad je strijelac stao na svoje mjesto u daljini od 26 do 28 metara od golubijih kafeza i nanišanio puškom, onda je na dobiveni znak onaj poslenik u kućerku pri zemlji sa naročitom spravom ispod zemlje otvorio jedan od golubijih kaiteza. Golub prhne u vazduh, a strijelac ga su dva metka iz dvocijevke pogodi ili promaši. Pogogjena goluba aportira jedan lovački pas; momci pritrče otvorenom kafezu, zaklope ga, tutnu u nj drugoga goluba i pucanje se na taj nacin nastavlja. Ako golub ne će da poleti, onda jedan sluga baca drvene lopte prema golubu da ga rasplaši. Nepogogjeni golubi odlete dalje. Propis je da golub mora pasti na zagragjenu rudinu, s onu stranu ograde ne broji zgoditak. Megju strijelcima bješe Nijemaca, Franceza, Italijanaca, Ingleza i Bosanaca. Strani strijelci gagjahu izvanredno vješto, poneki od njih rijetko kada promašiše. No i naši Bosanci brzo shvatiše ovu majstoriju, te se pokazaše kao dobre havdžije. Dni 12. i 13. septembra bijahu odregjeni za domaće strijelce. Prvog dana se pucalo za ulog od 100 for. Prvi bješe sa osam zgoditaka Bećir beg Gavran, a drugi sa sedam baron Pereira. Drugi dan se pucalo za nagradu od 2000 kruna, koju je darovao preuzv. g. ministar B. pl .Kallay. Ibrahim aga Muratbegović bješe prvi, a Ibrahim beg Kapetanović drugi. Dne 16. i 17. bješe pucanje za veliku ilidžansku nagradu od 25.000 franaka i umjetno izragjen prijedmet kao počasna nagrada. Veliku nagradu toga dana i sve ostale manje dobiše Italijanci iz Bologne. Cavaliere Giuseppe Quidicini bješe prvi, conte Lucca Gajoli-Bojidi drugi, a Giuseppe Riva treći. Prvi je imao 17 zgoditaka, drugi, 16, a treći 12. Cavaliere Quidicini dobio je i u Monte Carlu prve tri nagrade. Ovoj zanimljivoj utakmici prisustvovao je i preuzv. g. ministar pl. Kallay sa svojom porodicom. Osim stranaca, učestvovala su u pucanju od domaćih strijelaca ova gospoda: Mehmed beg Kapetanović, sarajevski načelnik, Ibrahim beg Kapetanović, mostarski načelnik, Bećir beg i Riza beg Kapetanovići, advokat Jusuf beg Filipović. Bećir beg Gavran iz Počitelja. Arif beg, Zulu beg i Lufti beg Bašagići svi iz Nevesinja. Ibrahim beg Muradbegović iz Gabele, Ali beg Firdus, načelnik iz Livna, Hamid aga Mulalić iz Livna, Ragib beg Džiaić, načelnik iz Banjaluke. Mujaga Zlatar iz Sarajeva, Mujaga Dizdarević i Ahmed aga Hodžić iz Ljubuškoga. Jeftan Despić i Huršid el. Terezinski iz Sarajeva. Domaći strijelci izazvali su svojim gagjanjem opće priznanje stranih strijelaca. Najbolje je od domaćih gagjao Bećir beg Kapetanović, koji je sam odnio četiri nagrade. Begovi Kapetanovići dobiše sami 3375 kruna u nagradama, a ostali domaći strijelci 1075 kruna, u svemu 4450 kruna.