DANI,

12.06.2015

Iako je život prečesto komplikovan, neke stvari su sasvim jednostavne. Možemo čekati promjene i ne činiti ništa, misleći kako će se drugi/e pobrinuti i riješiti umjesto nas nešto u našu korist ili možemo raditi, biti svjedoci/kinje pomaka, čineći dobro sebi, donoseći boljitak zajednici. Kada govorimo o borbi za prava LGBT osoba, sve aktivističke priče nerijetko su nalik jedna drugoj, jer sretne ne postoje. Život u strahu, spoznaja da u svakom trenutku možeš biti žrtva onih koje isključivo mržnja rukovodi dio su aktivističke svakodnevnice, ali i potvrda da, uprkos svemu, postoje ljudi koji ne odustaju vjerujući u pomake, ne sumnjajući u važnost istrajavanja na putu borbe. Donosimo iskustva troje aktivista/ica Lejle Huremović iz Sarajevskog otvorenog centra, jednog aktiviste iz Udruženja Okvir iz Sarajeva koji je u zadnjem trenutku ipak odlučio ostati anoniman, te Jasenka Suljetovića iz Banjalučkog udruženja kvir-aktivista – B.U.K.A.

Pazi kojom ulicom ideš!