Jednom sam, davno, bio clan žirija na prelijepim Pozorišnim igrama u Jajcu. Pored svega lijepog u tom gradicu koji je svakog maja živio za susrete Talijine djece, vodopad, Begova kuca, jezero, meni je Procitaj vise

Nikad nisam bio prvi. Rijeci mu se oblikovaše u mislima i nešto ga žignu u glavi. Tramvaj se umorno ljuljao penjuci se uz brdašce kroz užarene barake pokrivene nekadašnjim buradima za katran, trolom s Procitaj vise

Okarikaturalnom portretu kao likovnoj disciplini nisam nikad posebno razmišljao. Kao što, uostalom, nisam razmišljao ni o karikaturi, jednostavno sam ušao u to još dok sam bio djecak, mladic, gimnazij Procitaj vise

Odlaze ljudi djecaci... Odlaze vjeciti znatiželjnici poput našeg Bobe, Slobodana Perišica. Razmišljajuci o Slobodanu Perišicu, scenografu, slikaru i konceptualistu, graficaru, vracam se na pocetke naš Procitaj vise

Srna posrnu. Koža na prsima joj je bila poderana, osjecala je kako joj šiljata grudna kost struže po prašini i suhoj travi. Naježi se i zacvili. Slineci izvrnu se na bok i liznu prebijene noge. Krvav, Procitaj vise

Kiša. Visok, blago pogrbljen covjek srebrnaste kose ulazi u prodavaonicu muzickih instrumenata i kupuje najskuplju violinu. U hotelskoj sobi kutiju s violinom pažljivo spušta na sjajni stolic. Mokri o Procitaj vise