Ulicnog osvjetljenja nema. Noc je mrkla, ocni kapci sve teži. Spavanje je više želja nego mogucnost. Napeto ocekivanje, u mislima se prebiraju protekle godine i kako onda zaspati. I kratak san prekidaju eksplozije. Negdje pred zoru snažna detonacija. I on i žena su na nogama, vire u mracnu ulicu. Niko se ne cuje osim koraka nekih vojnika. A ko bi drugi u to doba i hodao. Nikada svanuti. Nisu culi zvuk aviona niti su vidjeli da topove vuku na brdo iznad njih. Kada se razdanilo vec se cuju glasovi .....
Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.