Zatim iz vagona izlazi visok, plav mladi potporucnik, arhitekta, sa dugom njegovanom bradom; blijed je, gotovo providan od slabosti, mršav i iscrpljen. Hita u zagrljaj ocu i sestri. A njih dvoje valjda ne mogu vjerovati da je to on kojega su samo šest mjeseci ranije ispratili iz roditeljskog doma. Sestra ga zaprepašceno gleda, miluje mu bradu i lice gušeci se u suzama; a otac nemocno krši ruke, nešto mu tiho govori, na licu mu grc, ali ne place. Redaju se susreti jedan za drugim, uzbudenja, pla .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.