03.04.2014
Bila je to noć u kojoj nisam znao više ni šta da radim ni s kim da razgovoram. Svom najbližem prijatelju Jusufu Hafizoviću sam kao i po običaju rekao: „Sutra idem!“. „Volio bih da sam s tobom. Bit će prilike“, glasio je odgovor. Meša Selimović me podsjećao: „Sinovi Ademovi... nebrojeni puta su nas ubili nevine“. U pet ujutro sam spremio kofere i krenuo na aubusku stanicu. Punih pet i pol sati me čeka do Brčkog. Mama će me dočekati. Takav je običaj. Naučili smo da me čeka na stanici.U Brčko .....
Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.